Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : II. Debata u pojedinostima o Nacrtu Ustava

XIX. sednica 25- februara 1921. godine.

111

zumeti da tako mora biti. To je onaj stav iz ranijeg Ustava: »Za Ministre, sudije i vojnike pod zastavom važe naročite odredbe«. Ali pre toga dolazi stav: »Tužba za oštetu zastareva za б meseci«. To bi bila stilizacija ovoga člana. Predse dn i k dr. Momčilo Ninčić: Molim vas, gospodo, da pristupimo glasanju. Žarko Miladinovič: Ja sam predložio da ova odgovornost bude solidarna, i molim, da se to ne zaboravi. Pred s e dni k dr. M. Ninčić: Ona gospoda koja su za ovaj predlog, kako je g. Ministar pročitao, neka izvole sedeti, a gospoda koja su protivna neka izvole ustati. (Većina sedi). Objavljujem, da. je ovaj predlog primljen, kako ga je g. ministar pravde pročitao, većinom glasova. Izvolite čuti član 19. M. Avramović: Molim vas, gospodine predsedniče, kod čl. 19. biće duge diskusije, stoga bi ga trebalo ostaviti za iduću sednicu. Predsednik dr. M. Ninčić: Moramo da radimo. Mi smo počeli rad posle 9 sati, a sad je tek 12. sati. Ja molim gospodu poslanike da dolaze tačno u 9 sahata pa da ranije počinjemo sednice. (Čuje se: Posle podne da držimo 1 sednice). Sekretar Milan Bošković: čita. Član 19. »Sva zvanja u svima strukama državne službe podjednako su dostupna pod zakonskim pogodbama svima državljanima po rodjenju i onim državljanima po prirodjenju koji su narodnosti srpsko-hrvatskoslovenačke«. P r e d s e d n i k dr. M. Ninčić: Ima reč g. Ante Dulibić. Dr. Ante Dulibić: Gospodo l , glede člana 19. samo bi želeo kazati ovo da bi se mogao ispustiti zadnji stav ovoga člana koji počinje od reči: »Po rodjenju i onim državljanima po prirodjenju koji su narodnosti srpsko-hrvatsko-slovenačke«. Vi znate, gospodo, da države u medjunarodnom saobraćaju se vode načelom reciprociteta pa bi bio rad, da se medjunarodni sukobi izbegnu. Ja neću staviti predlog, ali stavljam to na razmišljanje. Kad je reč o članu 19. ja smatram, da u ovaj odeljak spadaju i neke druge odredbe, kojih je bilo u svakom drugom Ustavu i koje se od njega ne mogu odvojiti Prvo je pitanje zaštita naših državljana u inozemstvu. Treba staviti u Ustav odredbu po kojoj svaki državljanin naš u inozemstvu ima prava na zaštitu od zastupnika naše države. Ta odredba nije suvišna i nalazim da to treba uneti, jer je ima u svakom drugom Ustavu. Taj bi stav ušao kao novi član, član 20. u nastavku odeljka I. Sem toga mislim da je neophodnol potrebno da se postavi načelo, da se ni jedan državljanin ne srne ekstradinati iz kojih bilo razloga u drugu državu. To je jedna načelna odredba, a to je i jedno važno pravo državljana, koje treba uneti u Ustav. Napokon fali jedna odredba, po kojoj jedan

državljanin može da se razreši od našeg državljanstva. Mi moramo dati državljanima mogućnost da mogu ostaviti naše državljanstvo i zamenuti ga sa drugim. Svakako da u tom pogledu treba imati obzira prema vojnoj dužnosti i s toga bih predložio, da se, što se tiče toga, ustanovi načelo, da jedan državljanin može istupiti iz državljanstva, ali samo tada, ako je ispunio svoju vojnu obavezu. 1 po tom nov član 19. a) ili član 20. glasio bi: I. Svaki državljanin uživa zaštitu kraljevstva u stranim državama. 11. Zabranjuje se izručenje državljana stranim državama. 111. Svima državljanima je slobodno da istupe iz državljanstva, pošto ispune obavezu vojne aktivne službe. . ; Predsednik dr. Momčilo Ninčić: Ima reč dr. Sima Markovič. Dr. Sima Markovič: Ja mislim, da ovaj član 19. treba izmeniti baš u interesu same državne službe. Ovde se iz državne službe apsolutno isključuje svaki onaj ciržavljanin, koji po rodjenju niti po prirodjenju nije narodnosti srpske, hrvatske ili slovenačke. Mi u našoj državi, naročito medju činovnicima stručnjacima. imamo vrlo mnogo ljudi, naročit o u krajevima koji su ranije potpadali Austro-Ugarskoj, koji ne pripadaju narodnosti srpskoj, hrvatskoj ih slovenačkoj. Medju tim su kao stručnjaci jedan čitav niz godina proveli na tim mestima i pokazali se kao vrlo korisni državni radenici. Medjutim, kako je išla . u nekim krajevima naše države manija, da se progone svi stranci, da se progone svi oni, koji nisu narodnosti srpske, hrvatske ih slovenačke, mnogo državnih činovnika napustilo je svoja mesta u državnoj službi i to se, kao što znate, osetilo na štetu same te državne službe. Podsećam vas samo na naše željeznice. Mi smo u željezničkim radionicama u Zagrebu i Bosni imali jedan niz stručnjaka, koji nisu bili Srbi, Hrvati ni Slovenci, ali su dugo vremena proveli na tim mestima i njima pripada zasluga, što je željeznički 'saobraćaj bio u tako l dobrom stanju kao što je zatečen. Medjutim kako su oni bili na ovaj ili onaj način izloženi raznim šovinističkim šikanama, oni su napustili svoje službe, pa to je bilo na štetu samoga željezničkoga saobraćaja. I željeznički saobraćaj u tim mestima nije, na žalost, ni iz bliza onakav, kakav je bio za vreme austro-ugarske uprave za to, što je jedan veliki broj sposobnih činovnika, koji nisu ni Srbi, ni Hrvati, ni Slovenci, jednim delom napustio svoje položaje, a drugim delom su potisnuti od raznih štrebera Srba, Hrvata i Slovenaca na mnogo niže položaje, na kojima ne mogu razviti svoju delatnost, tako korisnu po državu, kao što su je ranije razvijali. Stoga ja držim, ako bismo i Ustavom sankcionisali tu praksu, koja je osudjena samim dosadanjim našim iskustvom u našoj zemlji, mi bismo učinili jedan greh prema razvitku vrlo mnogih državnih poslova, za koje se ■traži takva stručna sprema 2 koju nemaju u dovolj-