Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : II. Debata u pojedinostima o Nacrtu Ustava

112

Stenografske beleške

noj meri ni Srbi, ni Hrvati, ni Slovenci, iz sasvim razumljivih razloga. Ja za to držim, da je u interesu baš državnom, da se.opsolutno izostavi ovaj poslednji stav člana 19., prema kome se samo onima, koji su narodnosti srpsko-hrvatske-slevenačke daje ta privilegija: da mogu biti državni činovnici. Imamo mi u našoj zemlji mnogo Nemaca, Madžara i Turaka, koji će biti veoma sposobni za mnoge i mnoge državne poslove. U pitanju su ne desetine hiljada i stotine hiljada, negO' je u pitanju sigurno više od jedan milijon ljudi. Prema tome, ja držim, da bi se država ogrešila ne samo* o te naše državljane, koji mogu ■biti sasvim ispravni i čestiti, nego i o svoje sopstvene interese, ako bi jedan tako širok krug svojih državljana isključila iz državne službe. Predsednik dr. M. Ninčić: Ima reč gosp. Gjonović, Jovan Gjonović: Ja mislim, gospodo, da bi ovom članu trebalo dodati jedan dodatak, i to: da mogu i stranci, ako postanu gradjani naše države, dobijati državnu službu u njoj. Kad bismo mi imali dovoljno spremnih i stručnih ljudi i kad bi naše činovništvo bilo drukčije vaspitano i obrazovano, i ja bih bio za to, da se ono u prvom redu zaštiti i favorizira. Ali vi znate, gospodo, da naše činovništvo po svojoj spremi nije tako solidno, da bismo mi mogli istisnuti sve strance, koje eventualno imamo u državnoj službi i koji bi mogli ispasti iz nje, ako bi se ovaj član 19. striktno tumačio. Pored toga ima i takvih poslova, za koje naši gradjani nisu ni osposobljeni, 'kao n. pr. za industrijska i tehnička preduzeća, tako, da bi isključenje stranaca iz državne službe bilo na direktnu štetu naše radinosti. Stoga bi trebalo 'ovde uneti jedan dodatak, po kome bi i strancima, pod izvesnim uslovima, bilo omogućeno, da mogu postati državni činovnici. Ja mislim, da bi trebalo dodati još nekoliko novih članova u ovom odeljku Ustava, ali nadam se, da ćemo o tome naknadno još razgovarati, i za to sada neću o tome da govorim. Predsednik dr. Momčimo Ninčić: Ima reč g. dr. L. Markovič Dr. Laza Markovič: Gospodo, ovaj član 19. govori na prvom mestu o državljanima, ne praveći razlike da li su to državljani narodnosti srpsko-hrvatsko-slovenačke ili koje druge, i kaže: da su sva zvanja u državnoj službi i u samoupravnim* službama u svima strukama podjednako dostupna svima državljanima. (Dr. S. Markovič: Svima državljanima po rodjenju). Molim vas, dopustite mi da govorim. Ja ću izaći na susret baš vašim primedbama. Dakle u članu 19. kaže se: da su sva zvanja podjednako dostupna svima državljanima. Državljana, gospodo, uvek ima dve vrste. Jedni su državljani po rodjenju, oni koji su rodjeni državljani naše Kraljevine, bez obzira na svoju narodnost, a to su oni, čiji su roditelji bili gradjani naše države. Mi ne pravimo Ustav samo za ovaj m-omenat, nego ga pravimo za jedan duži period vremena, i

ako možda trenutno u nekim krajevima nemamo gradjana rodjenih drugih narodnosti, u drugim krajevima imamo. Mi imamo naročito u Srbiji državljana naših po rodjenju, koji nisu narodnosti ni srpske, ni hrvatske, ni slovenačke. I zato je prirodno što je Ustav rekao 1 , da se državljanima po rodjenju jer to je jedna kategorija državljana obezbedjuje jednakost u mogućnostima dia dobiju državnu službu. Sada dolazi druga kategorija državljana to su državljani po prirodjenju, koji mogu biti raznih narodnosti, ali za koje je potrebno da jednim posebnim aktom koji akti mogu biti raznovrstni pribave sebi naše državljanstvo. Tu je sada po tom shvatanju i u tom se u nekoliko slažem sa g. Markovičem — odredba čl. 19. nepotpuna i uska, jer u tom 19. članu stoji, da samo oni prirodjeni državljani koji su narodnosti srpsko-hrvatsko-slovenačke imaju mogućnosti da pod istim uslovima stupe u državnu odnosno samoupravnu službu, a oni prirodjeni gradjani koji nisu naše narodnosti, da to nemaju. To izlazi iz ovoga argumente a kontrario. I ja mislim da ovaj član 19. treba zato dopuniti, jer, ako ima razloga da mi one prirodjenike, koji su naše narodnosti, odmah izjednačimo sa državljanima po rodjenju, nema razloga da trajno isključimo one prirodjenike koji nisu naše narodnosti, a koje primamo za gradjane naše države. Jer ako ih hoćemo trajno da isključimo iz svih javnih služba, onda ih ne bi trebali ni primati. I zato predlažem po inicijativi g. Velje Vukićevića moram to otvoreno ovde priznati jedan dodatak ovomu članu 19., da drugi stav se njemu dodaje, koji bi glasio ovako (čita): »Drugi prirodjeni državljani« ne dakle oni koji su narodnosti srpskohrvatsko-slovenačke »mogu dobiti službu državnu samo ako su 5 godina nastanjeni u Kraljevini, a po naročitom odobrenju Državnog Saveta i- na obrazloženi zahtev nadležnoga Ministra i pre toga« Molim da se ovaj predlog primi. Predsednik dr. Momčilo Ninčić: Ima reč g. V. Marinkovič. Dr. Vojislav Marinkovič: Ja ću posle govora g. dra. Laze Markoviča da budem što krači. Jasno je da je član 19. rdjavo stilizovan i da ga se moglo* rdjavo razumeti onako kako ga je razumeo g. dr. Markovič da se narodnost odnosi i na državljane po rodjenju. Time ne mislim da je ikome palo na pamet da jedne isključi iz državne službe a drugima da se dade mogućnost da stupe u državnu službu. To treba bolje, stilizovati i mislim da je stilizacija g. dr. Markoviča dovoljno jasna, gde se govori u dva stava i to u prvom da se govori o državljanima po* rodjenju a u drugom o državljanima prirodjenim. Što se tiče ovoga drugog stava ja mislim da kad se dopusti mogućnost da se prirodjeni gradjani i prije onoga roka kojim se predvidja mogu primiti u državnu službu, da je suviše kratak rok od 5 godina. Gospodo, ovo delenje po narodnosti treba naravno sasvim da odpada. Naravno, da je princip na-