Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : II. Debata u pojedinostima o Nacrtu Ustava

XIX. sednica’ — 25- februara 1921. godine.

113

rodnosti jedna garancija, ali ona pre svega nije apsolutna, jer može da bude izuzetaka, može neko biti Srbin, Hrvat ili Slovenac, a da se nema nikakve garancije u njemu, a drugo ona nije jedina. Fakat, da neko živi u nekoj zemlji, da se solidariše sa interesima i da se sljubio sa mentalitetom naroda, može biti često mnogo stvarnija garancija. Mi smo imali prilike, da su ljudi, koji nisu bili naše narodnosti, bili isto tako veliki rodoljubi, kao i drugi, koji su pripadali ovoj narodnosti. Mi smo imali u starom Ustavu odredbu, da su prirodjeni gradjani morali provesti pet godina, dakle nije bilo moguće praviti izuzetke. Ja sam sam naišao kao ministar svoje vreme na jednu poteškoću, kad sam hteo postaviti jednoga činovnika, koji je bio jedan čak zaslužan čovek, ali nije imao pet godina bavljenja u zemlji, da se ukazu, koji sam podneo na potpis, zameralo, da je protiv Ustava. Mi smo praktikovali, da ne vodimo računa od tih pet godina. (Glas: Je li potpisan ukaz?) Jest, i ja za tu protustavnost primam potpunu odgovornost. Gospodo-, mi smo u pnaktici išli mnogo dalje. Kod nas n. pr. za Crnogorce nije niko nikad pitao, da li su prirodjeni, nego je svaki priman u državnu službu, kao da je rodjen u ŠUmadiji. Tako je bilo i š.a nekim iz Rusije, pa ćak i iz Hrvatske i Slavonije(Glas: Mi Vojvodjani nismo.) (Vi niste! Prekidanje). Predsednik dr. M. Ninčić: Molim vas, gospodo, da ne smetate govornika, a govornika molim, da ne reagira. Dr. Voja Marinkovič: Dakle, to je bila jedna odredba koja je vrlo relativno poštovana. Sada su drukčije prilike. Sada su one izmenjene i verovatno je, da će se one morati poštivati. Zato je potreban ovaj izuzetak, koji je predložio g. dr. L. Markovič, kad se predvidja rok, da se može od toga roka odstupiti, bilo za to što, onaj čovek pruža specijalne garancije, recimo jedan od naših ljudi :z Amerike, koji je američki državljanin, a koji je dobar patriota, pa koji hoće se da se vrati, nema nikakva razloga, da mu se prave poteškoće, bilo za to, što je u pitanju neka služba, koja je taka specijalne naravi, da je sasvim indiferentno, je li naš državljanin ili nije, gde se traži u prvom redu stručnost, a gde se osim one savesti, koja je potrebna da se traži, nije potrebna nikakva garancija odanosti državi. Ja sam prema tome sasvim za redakciju gospodina dra. Laze Markoviča, samo onda, kad već dajemo ovu odušku, da se može dati i pre roka, mislim, da je bolje za prirodjenje predvideti rok 10 godina, nego rok od 5 godina. Zato što je taj tok i suviše kratak. Ako nam je neki činovnik potreban onda ne treba da čeka ni 5 godina i onda će se obrazloženim rešenjem predložiti da se primi odmah a ako nije potreban onda mirno može čekati i 10 godina, nema nikakve potrebe da se stvara jedna izlišna hiperprodukcija i ja ne znam šta će nastupiti kad Saveznici prestanu izdržavati Beč i Austriju i ko nam sve može doći i kaStenografske beleške

kvo nam stanje utrkivanju i traženju hljeba mogu stvoriti. Pre d s e dni k dr. M. Ninčić: Pošto su ostala gospoda odustala ima samo reč g. Divac. Posle ćemo zaključiti diskusiju i rešiti o ovome članu. Ima reč g. Divac. Nedeljko Divac: Gospodo, kao što se vidi svi su se govornici složili u tome da ovaj član 19. treba da se menja, jer je u svojoj stilizaciji potpuno nejasan i ja neću na njemu ni da se zadržavam, jer računam da će to biti učinjeno onako kako treba. Ali u vezi sa ovim pošto je ovo posljednji član drugoga odeljka ja hoću da učinim ovu napomenu. Ima izvesnih pitanja koja nisu obuhvaćena ovde a kojima je mesto u drugom, odeljku Ustava. Prvo treba predvideti u ovome predlogu pravo istupanja iz podanstva isto onako kao što će se predvideti pravo stupanja u podanstvo. (Glasovi: sutra ćemo o tome govoriti). Ja neću o 1 tome govoriti nego ću napomenuti ovde šta je propušteno a čemu je mesto u ovome odeljku. Dalje, gospodo, u našem nacrtu Ustava člana 10. mi smo predvideli ito da se ni jedan državljanin ne srne predati stranoj državi da ga goni ili kažnjava niti se srne isterati iz države. Takodje toga nema u ovome odeljku. Dalje, strani državljani ne mogu biti izdani radi politič. krivica, ta'k’odjer je propušteno da se naglasi u ovome odeljku. Najzad, ja mislim da bi trebalo i ovo predvideti kao što je to učinjeno u čl. 24. našega nacrta da se državljanima drugih država priznaju sva prava koja predvidja ovaj Ustav za naše gradjane u koliko je reciprocitet. To bismo mogli lako sasvim da primimo. Ovim napomenama hteo sam da učinim da izvestan broj pitanja u stvari nije übuhvaćen u ovom drugom odeljku i da se mi moramo na njima zaustaviti da bismo ovaj odeljak dopunili onako l kako treba. Predsednik dr. M. Ninčić: Gospodo, izvolite čuti g. ministra. Ministar Pravde Marko Gjuričić: Gospodo, ovde su predložene dopune ovoga člana. Pošto nije bilo obuhvaćeno propisom kako je predložen koji prirodjeni državljani mogu dobiti državnu službu, koji nisu narodnosti' slovenske, ta je primedba umesna, da država primi jednog gradjanina, koji živi ovde i onda je pravo, da on može dobiti državnu službu. Predlog, koji je učinio g. Marinkovič i predlog koji je učinio g. Laza Markovič slažu se, članovi su jedni isti. Metnut je veći rok po predlogu g. Marinkoviča, ali to po mome mišljenju, nije nikakva pogreška, kad se dozvoljava da se po odobrenju Državnog Saveta a na zahtev nadležnog 'ministra može odmah primiti. Dakle, onda u svakome slučaju kad država bude nalazila da neko, koji je postao podanik prirodjeni zaslužuje, da dobije državnu ’lužbu obraća se Državnom Savetu i ta će se dozvola dati. Nema opasnosti za te naše gradjane, koji bi postali našim državljanima u toku vremena. 15