Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : II. Debata u pojedinostima o Nacrtu Ustava

XX. sednica 26. februara 1921. godine.

117

državljani izdaju, ako su samo politički krivci. Danas je takva jedna odredba mnogo potrebnija no što je to bilo ranije slučaj. Ima političkih krivaca koji traže utočišta, da bi izbegli osvetu raznih političkih grupa i raznih reakcionarnih grupa u pojedinim zemljama. Takav je slučaj, gospodo, na primer sa s'kom. Horti, jedan od najvećih reakcionaraca zaveo je takav jedan režim, da jedan veliki broj najboljih sinova madžarskog naroda morao je da pobegne iz njihove zemlje. Oni su pokušali da nadju skloništa i kod nas. Naše su ih vlasti, i ako je vladao naš Ustav, po kome je bilo zabranjeno da se predaju politički krivci strani državljani naše su ih vlasti pored svega toga prebacivale preko granice bez ikakve njihove konkretne krivice, koju bi učinili u našoj zemlji, bez ikakve njihove krivice na dostavu Hortijevih detektiva, sa kojima su naše vlasti stalno bile u dodiru i izdato je mnogo njih- Na taj način nekoliko desetina je obešeno i našlo je svoju smrt tamo. To je, gospodo, varvarstvo, to je jedan zločin i-ja bih želeo, da se takvi zločini u budućnosti Onemoguće i isključe; a oni će biti isključeni, ako se u naš Ustav,. koji se sada radi, ako se u njega unese jedna takva odredba, koja je već bila u našem Ustavu, da se strani državljani kao politički krivci ne mogu izdavati- To je dopuna, koju bi ja dodao ovom prvom članu. Medjutim, što se tiče drugoga člana, ja ne uvidjam nikakav raison d’ etre zanj da udje u Ustav. Što bi kazali: »Svaki je gradjanin dužan pokoravati se zakonu«, to se po sebi razume. Ja ne znam zašto da se ovo priča. To su priče. Takvim pričama nema mesta i mislim da ne treba da udje u Ustav. Ja verujem, da bi ovoj odredbi imalo mesta u predlogu Ustava, koji su podneli zemljoradnici, ali ona je deplasirana u ovom Ustavu, koji se sad donosi i ovo treba potpuno izbaciti. Predsednik dr. M. Ninčić: Gospodo, prelazimo na glasanje. Oni, koji su zato, da se ovaj član 20. primi kako ga je pročitao g. Ministar za Konstituantu, neka izvole sedeti, a koji su protiv, neka ustanu. (Većina sedi.) Objavljujem; da je ovaj član primljen većinom glasova. Stavljam na glasanje novi član 21- onako kako ga je pročitao g. Ministar za Konstituantu. Ko je za taj član, neka izvoli sedeti, ako je protiv neka izvoli ustati. (Većina sedi). Objavljujem, da je i ovaj član primljen prema predlogu g. Ministra za Konstituantu. Izvolite čuti novi član 22. Sekretar Milan Bošković (čita): »Odeljak 111. Državne vlasti. Naročitim zakonom će se zaštititi činovništvo u državnoj službi; isto tako državna služba od partijsko politikih uticaja«. Predsednik dr. M. Ninčić: Ima reč g. ministar za Konstituantu. Ministar za Konstituantu Marko Triiković: Mi smo se sporazumeli, da se ovaj član pre-

mesti u odeljak, koji govori o upravnoj vlasti, posto je zgodnije da tamo dodje, pa ćemo onda kad dodje taj -odeljak govoriti i o ovome, a naročito i zibogtoga što ima i drugih predloga, koji su pali povodom ovoga člana. Pr e d|s e dlnj-ik dr. M. Ninčjć: lOvaj predlog prirodan i logičan, pošto ovaj član ne bi trebao da dodje ovde, i ja mislim, da će to i odbor primiti. (Prima se). 0 ovome će se predlogu docnije govoriti. Pošto se niko ne protivi, objavljujem, da je odbor odlučio da se o ovom članu diskutuje, kad dodje odeljak o upravnim vlastima. Izvolite čuti stari član 21., a novi 22. Sekretari Milan Bošković',(čita): !»Cl. 22. Zakonodavnu vlast vrše Kralj i Narodno Predstavništvo«. pl ot p rle diši e d|n ik dlr.i jTomljenović: .Molim, da li se ko javlja za reč kod ovoga člana? (Dr. Pavičić: Molim reč). Reč ima g. dr. Pavičić. Dr. Ivan Pavičić: Ja bih predložio, da se u ovome članu umetne reč: »zajedno« iza reči: »vrše« tako da glasi: »Zakonodavnu vlast vrše zajedno Kralj i Narodno Predstavništvo«; jer ovako je stilizacija nepodesna pa bi se moglo misliti da zakonodavnu vlast može da vrši napose Kralj a napose Narodno Predstavništvo. Potpredsednik dr. Tomljenović: Reč ima g. Ministar za Konstituantu. Ministar za Konstituantu Marko Trifković: Ja primam ovu dopunu. Potpredsednik dr. Tomljenović: Reč ima g. Avramović. Mihajlo Avramović: Mi, dospodo, kod ćele ove konstrukcije o zakonodavnoj i o državnoj vlasti imamo sasvim drugo gledište i sasvim drugi predlog. U svim dosadanjim Ustavima Kralju, Vladaru se pripisuju neke dužnosti, koje on ne vrši. Kaže se: Kralj postavlja činovnike, Kralj saziva Skupštinu, kaže se: Kralj raspušta Skupštinu itd. i tako se tim načinom Kralju pripisuju neke funkcije, koje on ne vrši i vezuje se za nj odgovornost koja njemu ne pripada te se tako izlaže raznim kritikama i povoljnim i nepovoljnim za stvari, za koje ni malo ne zaslužuje da bude kritikovan. To su, gospodo, zaostavštine iz onoga doba, kad su narodi otimali jedno po jedno pravo, jadnu po jednu dužnost i jednu po jednu funkciju od ondašnjih Vladara i u tom otimanju Vladari su gledali, da zadrže za sebe makar samo i forme ako već ne sadržinu. Mi stojimo na gledištu, da te forme iz prošlosti treba prečistiti; da treba zadržati, što de fakto danas postoji a Odbaciti sve, što je forma bez sadržine- Mi držimo, da se čini rdjava usluga Vladaru, ako se njemu te forme zadržavaju a tovari mu se odgovornost, koju on ne mora da snosi. Mi držimo, da se time samo izlaže ugled Vladara nepovoljnim kritikama i ocenama i onde gde to ne treba da se čini, pa držimo, da to izlaganje nanosi samo štete ugledu i stalnosti, koju monarhija svojom prirodom predstavlja i koju treba da