Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : II. Debata u pojedinostima o Nacrtu Ustava

148

Stenografske beležke

Kakvi su razlozi g. dra. Milenka Vesnića? Jedini i najjači razlog, koji je on naveo, jeste, da je ustanova Narodnoga Predstavništva u našoj zemlji kompromitovana, i on smatra, da bi ustanova Senata bila jedino u stanju, da poljuljali ugled Narodnog Predstavništva popravi. Gospodo moja, ja držim, da nije potrebno mnogo zadržavati se na oprovrgavahju te tvrdnje. Senat ne samo da ne bi mogao popraviti ugled Narodnom Predstavništvu, ako je taj ugled u opšte poljuljan dotle, da treba da se spasava ha neki način, nego moglo bi da se kaže obratno. Jedan drugi razlog u korist uvodjenja Senata došao je od strane g. Ministra za Konstituantu Trifkovića. On kaže, da bi Senat bio potreban kao neka vrsta kočnice, da se ne ide suviše brzo u izradi zakona. (Dr. Sima Markovič: Do sada se barem išlo brzo.) Protiv toga mišljenja g. Trifkovića pali su opravdani prigovori, da kod nas i ako nismo imali Senat, da ne samo ne može se požaliti, da se išlo brzo sa donošenjem zakona, nego obratno: išlo se suviše sporo, nije samo slučaj sa Privremenim Narodnim Predstavništvom, koje je patilo od duboke paralize, da nije bilo u stanju za dve godine dana da donese jedan jedini zakon, nego je isto takav slučaj bio i sa našim Narodnim Skupštinama. Narodno Predstavništvo ili Skupština je neosporivo jedan glamazan aparat, koji se inače sam po sebi suviše sporo kreće. I to je sasvim prirodno- Da bi se složila mišljenja nekoliko stotina ljudi, kao što je slučaj kod nas, potrebno je ne samo nekoliko dana, nego i nekoliko meseci treba, da se slože mišljenja samo na jednom jedinom pitanju. U tome radu Naredne kupštine, odnosno Narodnog Predstavništva, postoji jedna kočnica, koja onemogućava, da se brzo radi u jednom telu kao- što je Narodno Predstavništvo. Nije to', gospodo, slučaj samo kod nas, da Narodno Predstavništvo ide sporo sa svojim radom. Tako je, gospodo, u celom svetu. Tako je bilo i tako će ostati, dokle god postoji ovakav sistem Narodnog Predstavništva. Prema tome nema nikakve bio>jazni, da može nastati to, da Skupština suviše brzo ide sa fabrikovanjem.zakona i da će joj trebati ustanova, koja će joj služiti kao kočnica, što bi u ovome slučaju, prema mišljenju g. Ministra za Ustavotvornu Skupštinu, trebao da bude Senat. To su, gospodo, dva mišljenja, koja su u Odboru pala u korist Senata. Jedno treće mišljenje palo je u korist Senata van ove Skupštine, a to je mišljenje g. Stojana Prutića. G. Stojan Protić poziva se na Senat od 1901. godine. On kaže, da je to bila jedna nova ustanova u našoj zemlji, i zaista je tako. To je bila ustanova, koju smo mi hteli da presadimo sa strane. Kakvi su razlozi bili za to presadjenje, sporedna je stvar, ali je glavno to, da smo mi tu ustanovu uspeli da preidimo u našu zemlju. I kakve je rezultate ona dala? G. Stojan Protić kaže, pre svega, da ustanova sama po sebi nije primljena nesimpatično u zemlji: po tome je ona opravdana i takodje se pokazala kao dobra, i ističe naročito jednu njenu dobru

stranu, a to je, što se pokazala u političkome pogledu kao veoma dobra. On kaže, da se ona pokazala kao čuvar političkih sloboda i ne samo da ona narodu nije bila neprijatna, nego je naprotiv Vladaocu bila neprijatna, a da je narodu bila u volji, i on smatra, da je to jedan od glavnih razloga, što je vladalac kralj Aleksandar 1903. godine izvršio državni udar. To je, gospodo, prilično smelo tvrdjenje, jer ko je živeo 1903. godine u Srbiji, znače zaista, da se teško može uzeti ustanova Senata kao jedan od glavnih razloga, koji je pokrenuo pok. Kralja Aleksandra, da izvrši udar marta meseca 1903. godine- Tu su sasvim drugi razlozi po sredi bili. Ja ne ću da kažem, da je Senat, koji smo imali tada, radio sve ono, što je hteo da radi Kralj Aleksandar. Ja ne ću da kažem, da naš tadašnji Senat nije bio u volji Kralju Aleksandru. Vero-vatno je on bio protivu njega, kao što je bio protivu Narodne Skupštine, protivu cele zemlje i protivu svakog zakonitog reda u zemlji- Ali su sasvim drugi razlozi, koji su njega pokrenuli, da tada izvrši udar, kao što je poduzimao i sve ranije udare, koji su ovome prethodili. Prema tome, ni u tome pogledu ustanova Senata kod nas ne može da se brani. Ona se ni tada nije mogla braniti tim razlozima, a danas još manje. Jer, ja se pitam, da li u opšte ima opasnosti za naše unutrašnje političke slobode sa ma koje strane? Ja odgovaram, da nema nikakve ozbiljne opasnosti u tome pogledu i u koliko ih ima, ja sumnjam, gospodo, kad bi se htela time da pravda ustanova Senata, da bi ta ustanova bila ona činjenica, -koja bi mogla da zaštiti naše političke slobode. Sasvim naprotiv ja mislim, prema načinu, na koji bi Senat bio sastavljen, on bi pre mogao da stoji u službi one stranke, koja bi želela, da se političke slobode sužavaju, nego na onoj strani, -kojoj je stalo- do toga, da političke slobode budu što je moguće šire. Kad se osvrnemo- na sve ovo, koliko su slabi razlozi, koji su ovde u Odboru i van Odbora pali za ustanovu Senata, onda se iz toga može najbolje videti, da se ustanova Senata, čije se uvodjenje kod nas želi, apsolutno- savršeno ne može braniti. To bi bila u glavnom jedna novina za nas, ali jedna novina sasvim izlišna, nepotrebna. I dok svi mi imamo razloga biti potpuno za novine, koje su od koristi i koje su savremene, dotle se moramo energično odupreti ovakvim novinama, koje nemaju nikakve vrednosti i nikakva smisla za. nas. Ali, gospodo, kao god što je s drugih strana poteklo mišljenje, da treba ovu Skupštinu, odnosno ovaj sistem Narodnog Predstavništva, ovakav, kakav je, dopuniti nečim novim, kao god što -je mišljenje od strane zemljoradničke stranke i od jugoslovenske pučke stranke istaknuto, tako isto i ja delim mišljenje, da bi na mesto senata, koji treba apsolutno- odbaciti, trebalo uvesti jednu novu ustanovu, koja bi se pokazala svakako daleko više na visini vremena, u kome živimo, nego što je to Senat. Ja bih bio takodjer za to, da se pokuša s jednom ustanovom, s uvodjenjem jedne ustanove,