Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : II. Debata u pojedinostima o Nacrtu Ustava

XXII. sednice 1. marta 1921. godine.

149

koja bi imala čisto privredni karakter. U tome, ja moram priznati, ni ja, a koliko mi izgleda ni druge stranke, koje su se izjasnile za uvodjenje jedne takve ustanove, nemamo potpuno’ izradjeno i odredjeno gledište, ali imamo jedno naziranje, jedno osećanje potrebe za ovakvom jednom ustanovom. Ja bih bio mišljenja, da bi sasvim lepo na mesto Senata mogao da dodje jedan ekonomski ili privredni savet. Taj ekonomski ili taj privredni savet, kako bi i na koji način bio biran, na koji bi način bio organizovan, u kojim bi granicama imala da se kreće njegova nadležnost, to je pitanje, koje bi tek imalo da se reši. Ali, u svakom slučaju, pored ovoga tako reći bezbojnog sistema Narodnoga Predstavništva, koje nosi čisto politički karakter i koje se u prvom redu, ne ću da kažem isključivo, ali koje se u prvom redu i pretežno, gotovo sa osam desetina svoga posla, bavi isključivo političkim pitanjima, dobro bi bilo, kad bi bilo jedno dopunsko telo ovakvom sadanjem Narodnom Predstavništvu, koje bi imalo da obrati poglavitu pažnju našem privrednom i našem ekonomskom životu. Ja stojim na tome gledištu, da bi ovo telo, ova ustanova u prvo vreme mogla da ima čisto savetodavni karakter, a pored toga da ima karakter jednog tehničkog tela, jednog tela, koje bi učestvovalo u izradi onog dela zakonodavstva, koje se odnosi na čisto privredni i ekonomski život. Neka to telo ne glasa, neka ne donosi odluke o tim zakonima, ali neka ono bude taj organ, koji će davati elaborate iz te oblasti i koji će davati savete. Na taj način ono bi moglo veoma. mnogo da pomogne i olakša poslove jednom ovakvom Narodnom Predstavništvu, kao što je Narodna Skupština, koja nosi eminentno politički karakter. Uvodjenje jedne takve ustanove za mene bi imalo jedan čisto ugledni karakter. To bi trebala da bude jedna ustanova, koja bi imala da se stavi na probu i da joj se da mogućnost, da se razvije, jedna nova stvar, čiju mi potrebu svi.osećamo, ali sasvim prirodno još ne možemo da joj damo potpuno jasnog izražaja. Mi imamo jedan osećaj, da ovo, što sad imamo, da je nedovoljno i da naš rad ne može da ostane isključivo samo politički, nego mora da se dopuni i da se obrati veća pažnja pitanjima, koja su čisto materijalne prirode i koja danas vrše daleko veći uticaj na tok društvenog života, nego što to čine politička pitanja. Jer, pitanja politička, to su danas pitanja hleba. To je danas ono, oko' čega se sve okreće. Nama je potrebno, da tu materijalnu stranu, tu ekonomsku i privrednu stranu organizujemo. Takvo jedno telO', kao što je Narodna Skupština, nije to u stanju da učini i stoga bi je trebalo dopuniti jednom novom ustanovom, za koju ja smatram, da treba da bude ekonomski savet. Granice nadležnosti toga tela, njegovo biranje i drugo, imalo bi se odrediti docnije. I u tome se ja načelno slažem sa gospodom zemljoradničke stranke i sa gospodom... (Milajlo Avramov.ić: Kako se slažete, kad smo mi reakcionari?) iz pučke stranke. Ja bih želeo, da vidim

samo, hoćete Ii istrajati u tome. (Mih. A vra mović: Više nego sigurno!) Gospodin Šimrak je takodjer osetio teškoće u izvodjenju takve ustanove. On je osetio teškoću u pogledu biranja te ustanove i lepo je primetio, da u pogledu profesionalnom naše je društvo neorganizovano i onda bi zaista nastala teškoća, kako će se izabrati takav jedan ekonomski savet i kako će se birati. Da se bira na ovoj osnovi, na osnovu koje se bira Skupština, to ne bi imalo smisla, jer bi promašen bio cilj, jer zaista treba da imamo predstavnike pojedinih profesija. Da bi mogli to dobiti, onda se mora pretpostaviti, da je naše društvo organizovano po profesijama. Na primer, radnička klasa treba da je organizovana, da bi mogla da da svoje predstavnike. Isto tako red industrijalaca treba da je organizovan, da bi mogao da da svoje predstavnike. Isto tako red trgovački treba da je organizovan, da bi mogao da da svoje predstavnike. Isto tako red zanatlija svih vrsta treba da je organizovan tako, da može dati svoje predstavnike. Isto tako red intelektualaca sviju vrsta treba da je organizovan tako, da može dati svoje predstavnike. Kad bi u opšte naše društvo bilo organizovano po profesijama, onda bi ovo pitanje o izboru i sastavu takvog jedinog ekonomskog tela bilo lako izvedljivo i rešljivo. Ali kad se obazrem na to, što je sistem organizacije kod nas još suviše slab i nerazvijen, onda bi neosporno' bilo vrlo velikih teškoća. Ali ipak ja mislim, da bi se u tom pogledu moglo nešto učiniti. Mora se pretpostaviti, da pre svega moramo da dobijemo komore. Imamo nešto, naime zemljoradničku komoru, a imamo zanatsku, industrijsku i trgovačku komoru, samo što nisu protegnute na ćelu zemlju i to bi pre svega trebali da dobijemo. Koristi od te ustanove bile bi u ovome: Što bi ta ustanova doprinela retrospektivno', jer, kad bi se stalo na tu osnovicu, da se svi redovi profesija redovno organiziraju, onda bi preko svojih organizacija vršili uticaj na rad jednog takvog tela i jedne takve ustanove. A, gospodo, može se misliti koliko bi velike koristi bilo, ako bi se bar taj rezultat postigao, ako bi uvodjenje takve jedne ustanove uticale na naše društvo, da celokupno bude organizovano kroz svoje profesionalne organizacije. Onda bismo imali manje više ono ako opet i ovde nisam u zabludi što želi zemljoradnička stranka, a to je: da dobijemo jednu) sindikalnu osnovicu za organizovanje ove zemlje. (Glas: To bi bili sovjeti). Sindikalističku, .a ne sovjetsku! To je što se tiče Narodnog Predstavništva. Prema tome, ja stojim na tom gledištu: da Narodna Skupština, ovakva kakva je, mora ostati za danas; da ustanovu senata treba savršeno odbaciti; da mesto ustanove senata treba zaista uvesti jedan ekonomski savet, jedno čisto ekonomsko tek, koje bi poslužilo kao dopuna ovome sistemu Narodnog Predstavništva.