RTV Teorija i praksa

Četiri emisije bile su u boji, a u eksperimentu su učestvovale četiri škole iz Stokholma i jedna iz Geteborga. I u ovom slučaju, učenici su podeljeni na grupe približno jednake po broju, znanju i inteligenciji. Voditelj emisija neprestano je govorio koje je boje reakcija na ekranu, pa crno-bela grupa nije bila henđikepirana, iako, naravno, nije mogla da proveri da li su spikerovi navodi tačni. Zanimljivo je da je na testovima neposredno posle gledanja emisija kolor-grupa pokazala bolje rezultate, ah da su ispitivanja tri nedelje kasnije pokazala da su učenici iz cmo-bele grupe manje zaboravili nego njihovi drugovi iz kolor-grupe.

Posle ovih primera može se reći đa nema dokaza o tome da se bolje uči pomoću televizije u boji. Razlike dobijene u eksperimentima mogu se objašnjavati i različitim stavom gledalaca prema izvesnoj emisiji ili

nivoom znanja i mtelektuaJnih sposobnosti. Zasađ se može potvrditi samo pretpostavka da je boja samopo sebi efikasna jedino kad se na televiziji upotrebi za obradu specijalnih tema, tamo gde kolor igra posebnu i odlučujuću ulogu. Rezultati eksperimenata pokazuju da boja ima prednosti u nekim slučajevima. Možda joj je najjači efekat upravo u tome što će učenika zainteresovati za neku emisiju. Ipak, taj učinak na njegovo shvatanje ili znanje kao da se gubi übrzo posle završetka emisije. U švedskim eksperimentima koje smo naveli nisu otkriveni dugotrajniji efekti. Uskoro će i kod nas koloi-televizori biti samo deo nameštaja u mnogim našim domovima. Nema sumnje da će se boja i u obrazovnim emisijama koristiti znatno više nego danas. Toće svakako dati povoda ozbiljnom i višestrukom proučavanju mogućnosti korišćenja kolora u obrazovnim emisijama i može (ko zna!) doneti sasvim različite rezultate od dosadašnjih.

RAĐANJE TBLEVIZIJB, sl. 25

158]