RTV Teorija i praksa

komunikadje ostvaren u mediju direktnog TV prenosa obezbeđuje proces informisanja Ijudi o dnevno-političkim, socijalnim i kultumim zbivanjima, što je do tada bilo nemoguće ostvariti tom vrstom poruka, Spektakl je apriori estetička poruka. Njenim posredstvom se komuniciraju iskustva, ideje i saznanja od komunikatora - kreativnog centra ka recipijentima u obliku ikoničkih prezentacija čija se recepcija ostvaruje nakon ili u procesu estetičkog doživljavaja informativnih sadržaja koje obezbeđuju posebni socio-psihološki mehanizmi - proces identifikacije i projekcije. Ta dva mehanizma ne dolaze do izražaja u procesu komuniciranja semantičkih poruka organizovanih u mediju pisanih komunikacija - štampe. Ukoliko se ovi mehanizmi i javljaju kao komponenta komunikacionog čina čiji je predmet semantička poruka, to se događa postfestum a nikako u primarnoj komunikacionoj instanci. Oni su u tom slučaju prateći element čulno perceptivne rekonstrukcije intelektualno logički pojmljenog zbivanja koje je predmet semantičke poruke. U uslovima komuniciranja TV spektaklom ili spektaklom uopšte, ta dva mehanizma - proces identifikacije i projekcije su nerazdvojne komponente ukupnog socio-psihološkog zbivanja zvanog proces dekodiranja estetičkih poruka tj. spektakla. Prema tome, televizija svojim tehnološkim mogućnostima dezavuiše do tada važeči pogled na svet komunikacija i postaje osnovni medij umetničke komunikacije u funkciji dnevnopolitičke, socijalne i kulturne informativne prakse. Spektakl nastao u medijima predtelevizijskih tehnologija komuniciranja, nije bilo moguče podrediti funkcijama dnevno-političke informativne prakse iz razloga o kojima je napred bilo dosta reči. Televizija, dakle, unosi jednu kardinalnu novinu u sistem komuniciranja shvačen prema normama tradicionalnog poimanja komunikacione prakse, tako da se TV javlja kao faktor koji revolucioniše komunikacionu praksu i modifikuje shvatanja o ulozi spektakla tj. estetičkih poruka u procesu komuniciranja informativnih sadržaja o dnevno-političkim, ekonomskim i socijalnim zbivanjima. Ovde posebno pominjemo ta dva socijalno-psihološka mehanizma, proces identifikacije i projekcije - jer je reč o procesima preko kojih se uspostavlja komunikaciona veza recipijenata sa, recimo, TV zbivanjem i njegovim akterima, i to na nivou jedne podsvesne i racionalno nekontrolisane komunikacije; otuda su i implikacije poruka,koje se na taj način doživljavaju,na ponašanje subjekata komunikacionog

142