RTV Teorija i praksa

dosta interesantan. Po tome ako otvaranje jednog dječijeg vrtića ili jednog puta u nekom selu nije na televiziji, onda se odmah uspostavlja red veličina koji tome daje drugi ili drugačiji značaj. Kako se mehanički pristup pojavljuje na jugoslavenskom prostoru, tako se unutar republike taj mehanički pristup uočava i u jednom regionalnom aspektu stvari; morate voditi računa kako su regije zastupljene. Takav trend je doveo do toga da se ta televizijska politička informacija prvenstveno svodi na provincijalizaciju koja se u političkom smislu riječi manifestira na povečanju kvantuma informacija iz delova republike, na štetu informacija iz drugih republika, iz Federacije i iz svijeta. Ja nemam točne pokazatelje, ali bih unaprijed prihvatio okladu da na Jugoslavenskoj televiziji, u bilo kojoj matičnoj stanici, nije bilo, na primjer, jednog komentara koji bi kritički govorio 0 nekim stavovima matične republike u dogovorima na nivou Federacije, osim možda u nekim kriznim momentima kad stvari poprime sasvim drugačiji tok. Situacija je obratna i u tim informacijama se vrlo često dosta nekritički agitira za stavove matičnih republika na onom trendu koji je dosta partikularistički, a ne na liniji traženja zajedničkih rešenja i ne uvažavanja vlastitih specifičnosti, nego uvažavanja specifičnosti sviju. Prema tome, mislim da i neke kritičke opaske koje su ovdje date, a koje se odnose na međusobnu saradnju, čini mi se da su u nekim aspektima i previše kritične. Jer mislim da je ta suradnja jugoslavenskih studija dosta dobra, da postoji atmosfera drugarska, kolegijalna, više profesionalna. Međutim, ta se suradnja ne temelji na ovom sasvim drugačijem idejnom pristupu za što sami Ijudi sa televizije nisu krivi, nego je krivo pomanjkanje jedne društveno-verificirane politike o nekim zadačama sredstava informiranja, pa tako i televizije kao dijela te porodice informativnih sistema. Želim nešto reći o podruštvljenju društvene funkcije televizije 1 televizije kao javnog medija, ali ovdje ne sa stanovišta nekih institucionalnih oblika kao što su programski savjeti, koje ne potcjenjujem, ali isto tako ne precjenjujem. Ono što se događa danas sa televizijom mislim da je gura na jedan sasvim drugi koncept podruštvljenja, a to je da televizijski program ne stvaraju isključivo Ijudi sa televizije, nego da bi televizijski program trebao biti odraz najkvalitetnijeg, najprogresivnijeg što jedna sredina u svim aspektima društvenog života može dati.

39