RTV Teorija i praksa

posebna dela ili njihove grupe, čije crte i služe zasnivanju večine postavki u ma kojoj normativnoj teoriji koja pripisuje svojsrvo sveobuhvatnosti osobenostima savremenih manifestacija. Primat reči nad vizuelnim nizom je u toj meri nespecifično svojstvo televizije uopšte, kao i rđav kvalitet boja ili mali razmer ekrana. Jer istorija je več opovrgla suprotnu tezu o prvenstvenoj ulozi vizuelnog niza na filmu, pošto sada postoji ceo smer „sedme umetnosti”, čiji predstavnici grade svoje filmove na pretpostavci o prvenstvu zvuka, kao onoga faktora koji daje veliku slobodu mašti. Razmatran u celini, razvoj audiovizuelnog niza sledi liniju dopunskih rešenja (proširena sfera delovanja), a ne zabrana, koje se u takvim slučajevima pokazuju prolazne, pod znakom sve večeg osvajanja svojih izražajnih potencijala. Kako smo se uverili, važna uloga u tom procesu pripada estetičkom osvajanju novih mogućnosti tehnike filma, televizije, holografije itd. Prema tome, sredstva audiovizuelne komunikacije i umetnosti deluju jedna na druge na nekoliko različitih nivoa. Na prvom se ispoljava potčinjenost tehnike onim zadacima koje pred nju postavlja društvo, a u ovom slučaju - komunikaciji. Na drugom se ispoljavaju granice umetnosti u nizu najširih procesa opštenja među ijudima. Najzad, na trečem se otkriva specifičnost umetničkog stvaralaštva, množina puteva estetičke razrade mogućnosti „nove tehnike” Sama ta množina svedoči o važnosti određivanja smera razvoja sredstava masovne informacije. Ovde stupaju na snagu opšti zakoni socijalnog progresa, koji u krajnjoj liniji regulišu i proces naučno-tehničke revolucije, čiji su proizvod

120