RTV Teorija i praksa

SLOBODAN NOVAKOVIĆ: Meni se čini da imamo iskustvo filma koje nam kazuje da je u stvari estetika filma pre svega istorija samoga filma. To znaći da ne postoji jedna konstituisana estetika, nego da istorija, u onom smislu u kome se pominje u tehnološkim promenama, otvara stalno neke nove prostore za estetska istraživanja. Mi danas živimo u trenutku kada se, čini mi se, pokazuje da je u stvari istorija televizije takođe iđentična njenoj estetici, odnosno da se estetika menja iz njene istorijske pozicije. Šta hoču da kažem? Mi smo sad u prelaznom trenutku do kojeg smo bili vaspitani i dugo smatrali da je osnovna odlika televizije, za razliku od ostalih medija (i da sve treba podrediti tome konceptui, u stvari taj prenos shke na daljinu, u kontinuitetu vremena i prostora i u autentičnom trenutku. Međutim, sa pojavom novih tehnologija, što je Mandić napomenuo, čini mi se, odjedanput se neosetno uvukla ideja da televizija nije samo to, nego da je televizija u stvari nešto što je suprotno tome. To je ona ideja da se televizija danas u stvari polarizuje u dva kraka - jedan je ka direktnom prenosu, a drugi je sa video-sistemima, sa kasetama. U stvari televizija ne mora da bude samo ono što nam se činilo da je suština njene prirode. Pre nekoliko godina ja sam čak bio sklon da tvrdim da televizija nije uopšte umetnički medij, da ne treba da se bavi umetnošću nego informacijom koja treba da ima glavno mesto. Međutim, u međuvremenu, kablovska televizija koja se pojavila, pojava video-tehnike itd., otvorila je prostor koji pokazuje da televizija, u stvari, može da bude i umetnička. I mi smo sad u trenutku kada moramo da biramo između ovih mladih autora. I sam Mandić vidi da on pripada jednom pogledu televizijskom, a da ovi novi momci otvaraju neko drugo poglavlje. U stvari, vrhunac Mandićevog stvaralaštva bila je emisija o Kosovu i, po mom osećanju, recimo - prenos Pogoreličevog koncerta direktno iz Sava-centra. Za mene je upravo tu koncept televizije doživljavao u našim uslovima neki svoj vrhunac. Šta je tu Mandić uradio? U stvari učestvovao je u događajima, manje možda čak kao autor koji kreira neku stvarnost, više kao čovek koji se u funkciji medija trudi da d3 pravu informaciju sa mesta događaja. Tako smo dobili prvo jednu informaciju sa Kosova koja je u suštini menjala neke naše navike u komuniciranju, shvatanju slobode, onog što je Zorica Jevremović govorila, da nas i đanas opterećuju u ovom trenutku što nema dovoljno te slobode u pružanju informacije,

22