RTV Teorija i praksa

Siniša Stankov

TELEVIZIJSKA DRAMA I TELEVIZIJSKI FILM

Osporavana i hvaJjena - televizija se u relativno lcratkom rasponu svog razvoja nametnula jednom vremenu u kojem je kao medij masovne komunikacije stekla, čini se, jedno od vodećih mesta Za samo nešto više od pola veka, čitav jedan tehnološki organizam doživeo je svoju ekspanziju do neslućenih razmera, usavršavajuči se iz godine u godinu. Međutim, kao što je to film obilato koristio u svojim počecima, služeči se prvobitno iskustvima pozorišta - tako je i televizija, u pokušaju da pronađe neke sopstvene polazne elemente i prezentacijske premise - počela da se služi iskustvima filma. S jedne strane, to je sasvim logična posledica njenog razvoja, dok s druge strane to ukazuje i na njenu gotovo organsku povezanost sa filmom s obzirom da je u suštini njenog dejstva slika U traganju za sopstvenom estetikom - što je film, prirodno, učinio mnogo ranije i rekli bismo bezbolnije inaugurišući se isto tako veoma brzo u autohtoni organizam polcretnih slika televizija je morala da se u priličnoj meri oslanja na filmska iskustva nešto duže, pa čak i da ih do današnjih dana zadrži u svojstvu neldh vrlo specifičnih oblilca izražavanja To prožimanje medija televiziji u svakom siučaju ništa nije oduzelo, već joj se, nasuprot tome, mnogo daio i otvorilo možda još nelce puteve u daljem traganju za sopstvenim identitetom A svoj identitet televizija je, pre svega, stekla lcao medij masovne komunikacije i na planu informacije u širem smislu reči, pa tek onda kao medij umetničlce artikulacije životne stvarnosti, što joj se i ranije pa i danas od strane neJđh teoretičara i estetičara poriče lcada se o talcvom učinku i svojstvu te vrste govori Ali, ako se pogleda način na koji televizija manipuliše sopstvenim izražajnim elementima i ako se razmotre neke

50