RTV Teorija i praksa

s ovom, ta uzajamnost preuzetdh načina mišljenja, metoda rada, vizuelnih uobličavanja i, konačno, ishoda i dometa, bila toliko temeljna, da je na ovogodišnjem Festivalu dokumentarnog i kratkometražnog filma gotovo najteže bilo razlučiti šta je televizijska reportaža, a šta dokumentarni film. Ili, čime bi se i kako dokumentaristički (reporterski) zapis mogao razgraničiti od umetničkog dela, S ovim sam pitanjem prišla nekima od još preostalih zaljubljenika martovskog festivala, i to različitih profesionalnih usmerenja. Anketiraia sam reditelje, novinare, producente, psihologe, filozofe 7 intelektualce, i one retke druge koji to neče da budu, i dobijala najrazličitije odgovore: televizija je informacija, umetnost je mora nadgraditi; televizija je zapis, a umetničko delo - oneobičavanje događaja; reportaža je dokument o događaju, dokumentarnom filmu je događaj povod za ideju; televizija zapisuje, film mora da misli. Nikada nije bilo teže nego ove godine, ili prethodne dve, naći veči broj dokumentarnih filmova koji nadgrađuju i oneobičavaju događaj, šire i razuđuju ideju. Oni, uglavnom, predano zapisuju vreme. U fazi su kada liče na dorađeniju, profesionalniju, pedantniju televiziju. Ne slažem se s onima koji misle da ih to degradira. Oni samo dokazuju da dokumentarni film dobija sve ravnopravnijeg saputnika, od kojeg mu nije lako da iskorači, kojeg ne može da prenebregne, i još mu je teže da ga se oslobodi, jer ga on prilježno i u stopu prati. A u antologiji jugoslovenskog dokumentarnog filma ostaće oni izuzeci koji, naravno, ne liče ni na svakodnevnu televiziju, ni na prosečan dokumentarac, izuzeci koje nije teško prepoznati, jer u sebi nose nešto drugo, nešto s onu stranu pretpostavljenog.

149