RTV Teorija i praksa

Ovaj primer može da izgleda marginalan, ali čini mi se da simbolično govori šire o našem odnosu prema onome što je suštinsko u televizijskom mediju. O tome jednako rečito svjedoče i anemično snimljene.pozorišne predstave, skuplje, lošije i besmislenije od svakog opredeljivanja za direktno. Kad govorim o svemu ovome mislim na velike mogučnosti što ih pružaju ne samo direktna televizija nego i elektronika uopšte, i ne mislim samo na dokumentarne nego i na sve emisije o aktuelnom događaju. U postojećim uslovima za potvrđene autore nema dovoljno motivadje i podrške u traganjima, a mladi, sa nekom novom, savremenijom logikom, sporo dolaze. I upravo u tome što mladi koji dolaze ne donose bitno novu logiku leži još jedan razlog uticaja filma na televiziju. Kako? Generacija kojoj ja pripadam, prva generacija, koja je još u programu veoma prisutna, samouka je u području televizije. Novi kadrovi ništa bitno novo ne donose, jer se za televiziju školuju na akademijama i fakultetima gde se vaspitavaju daleko više u duhu filma ili novina. Tamo im predaju profesori filmske (pa i pozorišne) umjetnosti, te profesori novinskog žurnalizma. I jedni i drugi se prema televiziji odnose kao prema manje vrijednom mediju u odnosu na njihov vlastiti. A kada se zna da i ne poznaju, ili dovoljno ne osjećaju TV medij, jasno je da će i generacije koje oni školuju nastaviti da zapostavljaju zadatak večeg i bržeg približavanja televizije njenom vlastitom biću. U suštini ostaje sledeća situacija: klasični televizijski dokumentarac, brzo formiran zahvaljujući velikom uticaju i pomoći filma, prisutan je i moraće stalno da bude pnsutan u TV programu. To nije sporno. Ipak, prošlo je toliko vremena da, po opštem zakonu logike promjenS - a još više po specifičnim zakonitostima televizije i gledališta, da stvari ne mogu dugo da ostanu okamenjene - postaje neophodno unositi brže novine za koje prostora ima upravo u nekim nedovoljno iskoriščenim osobenostima i nedovoljno poštovanim zakonitostima televizije. Ne bih rekao da je za te promjene neophodna smena generacija. Potrebno je samo da se bar jedan broj vodečih dokumentarista, uz rad na dosadašnji način, kojim se afirmisao - krene u osvajanje novih područja televizijskog iskazivanja i djelovanja. S druge strane, neophodno je još da sama televizija angažovanije utiče na formiranje novih dokumentarista koji če kasnije, povratno, stvarati drukčiju televiziju.

154