RTV Teorija i praksa

svejedno da li se to registruje na filmskoj emulziji, na traci bilo kog formata, do kvadropleksa najšifeg profesionalnog sistema. A.Š.: Koliko je važno formalno obrazovanje za televizijskog snimatelja? Da li ste vi ono što znate naučili u nekoj instituciji, sami ili vas je neko obučavao radu sa kamerom? V.L.: Prošao sam u Kino-klubu kroz foto i kino-kurs, ali mislim da sam devedeset posto naučio sam - iskustvom, čitanjem i gledanjem. Mislim da je mom obrazovanju mnogo doprinela Kinoteka, nekadašnja Kinoteka, ne ova današnja. Na sve nas, članove Kino-kluba, koji nismo izbijali odande, strašno je uticalo gledanje starih filmova. Jedno vreme svi smo bili zaljubljeni u Bunjuela i razmišljali kako da napravimo neke eksperimentalne filmove slične Andaluzijskom psu, Zlatnom dobu... Sjajan je. Mislim da bih ponovo mogao da ga gledam, u nedogled. Čovek uvek otkriva nešto novo u njegovim metaforičnim kadrovima. Mislim da je on i danas neprevaziđeni genije. Divili smo se i Divivjeu. Pamtite li film Marijana moje mladosti? Godinama smo razgovarali o tim filmovima u Kino-klubu i prepirali se... Naravno, naša sredstva su tada bila veoma oskudna. Do trake se dolazilo teško, na žalost, kao i danas. Mi smo jedan drugome uvek kritikovali film i trudili se da što više njih pre konačne montaže vidi ono što smo snimili, da nam se stave zamerke na tehničke greške, jer smo se trudiii da postignemo najprofesionalniji kvalitet Naravno snimali smo kamerom kojoj su ispadali objektivi. A.Š.: Čini mi se da sam 1959. razgovarala sa vama u Kino-klubu i posle toga objavila u listu „Duga” tekst „Kamera izvučena sa morskog dna”. Sem vas, tada su u Kino-klubu bili mnogi mladići koji su osnivali televiziju, postali poznati reditelji, montažeri, pedagozi. Na žalost, nekih više nema. Svojufilmsku i TV karijeru u Klubu su počeli Žika Pavlović, Dušan Makavejev, Kokan Rakonjac, dr Marko Babac, Vuksan Lukovac.. V.L.; Da, pamtim tu kameru koju smo izvukli ša dna, p.ali, sušili i naravno, sve Ijude koji su od tada nastavili da se bave filmom i televizijom. Prvi čovek koji nam je pokaza® kako se drži kamera bio je kapetan Kolja iz „Zastava-filma” Ne pamtim mu prezime i njega nema više među živima. Drugi naš učitelj bio je pukovnik Đoko Vukotić koji je sada, u martu 1983, dobio povelju, a bio je prvi predsednik našeg KJuba. Od njih smo naučili logičku sponu u vezivanju kadrova. Prvi film sam snimio tako što sam pokupio stručne knjige mog oca, (bio je arhitekta) i odneo ih u antikvarnicu da ih prodam, u Vasinu ulicu. Sečam se, to su bile neke velike francuske

157