RTV Teorija i praksa

knjige. Od tog novca sam platio trideset metara filma koji je tada bio veoma skup. Dobio sam, dakle, film koji je trajao samo dva i po minuta. Tih dana je u bazenu Garde gostovao ansambl francuskog baleta na vodi. Pustili su me na probu i ja sam snimao. To je bilo 1952. Snimio sam i špicu na školskoj tabli. Svi su u klubu smatrali da je film vrlo dobro snimljen. A.Š.: Ipak ste se opredeliLi za televiziju kao osnovnu profesiju i napustili Kino-klub? V.L.: Još uvek sam u Kino-klubu kad god nisam na televiziji. Imam divne klince sa kojima sarađujem. Snimali smo čak i TV program koji je emitovan. Ali, u vreme kada je moja generacija, o kojoj smo pričali, krenula u Kino-klub, događalo se da po dva dana i dve noči ne dođem kući, zbog čega sam dobijao batine. Imali smo laboratoriju koju smo sami napravili. Tamo smo razvijali umker, čemu nas.je naučio jedan naš divni stari član, Bernard Mužina. Prvo smo razvijali u šerpi, a posle smo nabavili plastične kade i napravili ramove. Tako sam ja i došao u kontakt sa-televizijom 1957. Materijali koji su se snimali u Beogradu slati su u Zagreb na razvijanje. Tada je televizija u Beogradu bila samo eksperimentalna grupa bez ikakve tehmke. ]a sam tada i počeo da snimam za televiziju. Naš snimatelj, koji je bio član kluba, a istovremeno u eksperimentalnoj TV grupi koju je predvodio Lola Đukić, pitao nas je da li bismo mi razvijali materijal za televiziju. Prihvatili smo i improvizovali laboratoriju u zgradi radija. Radili smo svesrdno i sa mnogo Ijubavi. Ja tada uopšte nisam odlazio na fakultet Moji kod kuce to nisu znali. Jednom je otac gledao jednu od prvih TV emisija, Na špici je bilo moje ime. Zapazio je da se taj čovek sa ekrana zove isto kao ja. Nisam smeo da priznam da sam napustio fakultet i da sam se potpuno posvetio televiziji. A.Š.: Da li ste kasnije usavršavali profesiju snimanja? V.L.: Samo kroz Klub i televiziju. Došao sam u praksi do nekih sopstvenih stavova koje sam kasnije forsirao na televiziji i mislim da sam bio u pravu. Isticao sam krupni plan i detal). U početku je to na televiziji vrlo loše primano. Ali, ja sam ostao pri svome, i danas smatram da je krupan plan lep na televizip Mali ekran ne podnosi total, struktura slike je linearna kao kod marke, tako da se total gubi, dok krupni plan dobija u intenzitetu i čini da se stvara intimna atmosfera između aktera i gledaoca. A.Š.: Da li ste svoje znanje i iskustvo prenosili mladirna? V.L.: Vrlo nesebično i danas to činim, kad god sam u prilici.

158