RTV Teorija i praksa

praviti sve ono što se več radilo, otprilike je isto kao nositi ufircani kaput Imaš kaput, imaš sve što ti treba, tebi je toplo. No, ponovo treba reči baš one reči koje su Ijudima neophodne; treba ponovo uzeti sve prave elemente i doči do onoga što je bitno a to je zvuk. Baš kao u psihijatriji - ne gledamo u oči čoveka, nego ga slušamo, i znamo da li govori tačno. Zvuk, dakle, treba ponovo da otkrije istinu. Jedan posao se završio, uradili smo što je bilo neophodno da se uradi, i sada, sa svim tim mogučnostima, treba ponovo podiči etičku normalu na osnovu koje može da se gradi novo društvo. Dosta je eksperimenata koji če samo razbijati, Treba sad uzeti one osnovne čestice i u nekoj tradiciji - etno-tradiciji, jer je zvuk ipak deo etnologije svega - ponovo graditi svet istinitosti. Mislim da radiju tek predstoji borba za etičko načelo življenja. Radio mora da se vrati tačnom tekstu i tačnim opredeljenjima, Treba reči ovo je ovakvo, ono onakvo. Mislim da je budučnost u klasici. To je za mene dosta jeretička i teška misao, ali smatram da če, kad se novi elementi ponovo obrazuju, nastati i nova mogučnost za ponovno destrukturiranje svega nastalog, za ponovno pronalaženje neke druge forme, nekog drugog načina iskazivanja i zapisivanja zvukom Znači li to da u narednoj, hipermodernoj epohi, radio kao umetnost ima zadatak da izražava totalne celine, totalnosti našeg života, naše egzistencije, totalni zvuk? Apsolutnol Nema kud, više se nema kud. Sve smo zvukom postigli, možemo da uradimo šta god hoćemo - sa pola slova, sa svim atomima... Ali treba konačno reči čoveku, onome koji sluša, šta je to, šta se to dešava sa njim. Znači, sve to možemo uzeti i upotrebiti s jasnom tendencijom, Moderne tendencije teatra, kakve zagovara Andrej Gregori u Njujorku, vode nevidljivom pozorištu Film, takođe, u nekim eksperimentalnim tendencijama, otkriva nevidljivu, skrivenu stvarnost. Da li je radio ikako istraživao tu nečujnu stvarnost, ograničenu određenim vibracijama? Da li je radio u stvari vršio nekakvu zvučnu sintezu, i da li tu vidite mogućnost radija kao medija? Ja radio više vidim kao mogučnost da se sada svi elementi, pošto su več dati, apsolutno slobodno upotrebljavaju, da stvaraiac - autor emisije, znači i reditelj i autor, i reditelj-autor - sve to ponovo poređa po nekom svom redosledu, te tako da zvuke koji neče biti samo otisak stvarnosti, nego njena nova nadgradnja, Radio sad mora da se bavi trećim stepenom nadznačenja, mora malo da ispusti stvarnost kao podupirač stvaranja tzv, stvarne slike, mora da ponovo stvara onu

47