RTV Teorija i praksa

pozorište, televiziju, estradnu režiju, opersku režiju, itd. Šta je tu specifično? U stvari, šta odreduje kvalitet radio-režije? Mnogi izvanredni reditelji dolazili su na radio da režiraju, I posle, kada su to slušali, videli su da im mnogo što šta nedostaje u samoj režiji, a nisu znali gde je greška. Zašto? Navikli su da g.umca primaju očima A osnovna je greška giedati u glumca dok se režira. To je vrlo mala stvar, kao ona koju je Dobrica Milutinovič rekao jednom našem velikom glumcu kad je s njim negde boravio. Rekao je: gledaj u prvi red. Oči če ti sve reći. I kako ti te oči kazuju, tako će te videti i ostali redovi. Dešava se da reditelj dođe i gleda glumca. Misli da je na traku uneto i zapisano sve to što je on licem, pokretom ili gestom iskazao. Međutim, nije tako. Treba slušati, i potom tačno određivati onaj unutrašnji sloj zvuka koji ne pripada tzv. opisnom stanju ijudskog kretanja, nekih bića, itd. Treba, znači, taj sloj razgrevati, njegove konotacije utiskivati u glumca, i onda on progovara radio-jezikom. Ukoliko se to ne uradi, automatski se dobija nešto čemu nedostaje dekor, čemu nedostaje slika, gde nedostaje mnoštvo elemenata, a onda je radio naprosto suvišan. Znači, osnovno je da se radio-režija bavi onim slojevima ijudskog glasa koji iskazuju unutrašnje stanje, gde se ukrštaju zbivanja iz materijalnog i duhovnog sveta. Znači, radio je tu izuzetak, jer na sceni ili na filmu to uopšte nije potrebno, niti je potrebno nekoj drugoj umetnosti. Nema radio nikakve veze sa kineskim niti lutka-teatrom. Ovde čovek ima masku; ima zvuk. Znači, ja moram da bacim zvuk koji če čoveku tu masku da objasni, tu konotaciju, i tek tada to postaje svojevrsni doživljaj. Može li se zaključiti da u stvari „radio-reditelj režira ušima ? Mislim da on više režira vibracijom, celim telom. Jer, ja slušam celim telom, celim telom moram da doživim taj zvuk, Ako ga ne doživim, ja sam gotov, Znači, režiram vibracijama, ne samo ušima. ]a moram iz celog tog sloja zvukova da izdvojim samo one koji su najtačniji za to i to određeno stanje. Kako konkretno podstičete glumca na dostizanje željenog zvuka, odnosno željene koja je Vama neophodna za režiju Da li ponekad upotrebljavate zvučne citate? Kako Vi stvarate tu zvučnu uslovnost, to zvučno prilagođenje kod svoga glumca? Pre svega, smatram da bi radio-režija morala da se uči, kao god i radio-gluma. ]er ijudski glas ima ogroman spektar. I konačno,

52