RTV Teorija i praksa

Ijudski glas je neponovljiv, Jedino zvuk glasa ne može da se ponovi. Čak i otisak kažiprsta može da se ponovi. Ali kad bi u ličnoj karti stajao zvuk glasa ~a” svakog čoveka, on bi bio drukčiji za svakog čoveka koji je ikad rođen i koji će se ikad roditi. Znači, radi se o posebnosti, Kada radim pozorišnu režiju imam značenja za glumca na sceni - na radiju ona, čak, postaju suprotna. Moraju da se pronađu baš one sprege koje će ga nagnati da misii kako da taj željeni zvuk iz sebe iščupa. Bitna je, dakle, ta posebnost istraživanja, gde će se nekako objasniti stanje teia koje je u nekakvom položaju; znači da ja moram da mu ispričam nijanse o njemu samome, kako bih pokrenuo njegov duh. Ako ne postignem to spajanje, to lemljenje, to pravo stapanje, nisam uspeo da napravim dobru radio-režiju. Arto je govorio da je, između ostalog, jedna od osnova modernog teatra „otkriee krika”. Kako Vi čujete krik u radiju danas, usvojim estetskim istraživanjima? On uglavnom deluje neprijatno. To je, opet, jedan drugi deo zvuka; naime, krik - uzmimo ga ne samo doslovno - jeste nešto što ima samo taj znak. Ali drugo je dovesti slušaoca do toga da krikne, Radio i tu ima onu unutrašnju stranu zbivanja i otkrivanja; on mora da pronađe sredstva kako će onaj tamo da krikne, jer mu nedostaje drugo telo - pozorišno telo naspram tela. To je vrhunsko sjedinjavanje niza slojeva u koje se taj zvuk übada. Zvuk u glavi pokreće određene centre koji daju određene slike, a određene slike daju određena stanja. Ali radio ima još nešto - ima tzv. „plazmu”. Govor je plazma života. Oduzmite čoveku govor, on će početi da govori telom; uostalom, zna se da čovek mora da progovori znacima. Oduzmite čoveku zvuk, on je gotov, nema više komunikacije, on umire. Zato je sada istraživanje zvuka dobilo neviđene cblike, Zvuk übija! Zvuk nagoveštava rađanjel Zvuk je sada unesen u sve one kodekse gde je bio izbegavan. A zvuk je, konačno, ipak samo deo jednog suvislog plana da se nešto iskaže, Znači, ja se slažem sa Artoom; samo što taj krik treba proizvesti drugde. Krik treba ponoviti - kaže Miodrag Pavlovič u jednoj svojoj pesmi: Krik samo treba ponoviti. Ponoviti ga kod onoga koji če sedeti i o tome razmišljati. Kad je pisao o radiju jednu malu studiju Momo Kapor je počeo pričom o dvojici staraca koji su u nekom penzionerskom domu slušali radio-dramu. Jedan je onom drugom to uskratio. Ovaj drugi se osetio strašno povređenim, izgubio je nešto

53