Što da se radi?

— dakle se nije ustrijelio. — Pod večer, bile su sluge gostionice pozvane u policajni ured, da vide prostreljenu kapu, koju su u vodi našli, svi su odlučili, da je kapa ona ista, koju na gostu vidješe. — I tako bez sumnje se ustirijelio; nijekanju i progresu nema mjesta.

Svi se složiše u tom, da je „luda“, — a sad najednom svi Govore: na mostu — dobro izmišljeno! to je zato, da se ne muči dugo u slučaju* da promaši, — mudro izmislio! od svake će se rane survali u vodu i ugušiti prije no Što k sebi dođe, — da, na mostu je . . . pametno!

Sad već ništa ne možeš da razabereš, i glupo, i pametno.

Il

Prva istrada glupoga čina. Istoga jutra, oko 12 sali, neka je mlada dama sjedila u jednoj od friju soba malenoga ljetovališta na Kamenom ostrvu, šivala i pjevuckala francusku pjesmicu, živu i smjelu. — „Mi smo siromašni, kaže pjesmica, no mi smo ljudi od posla, u nas su zdrave ruke. Mi smo još u mraku, ali nijesmo Sdlupi i hoćemo svjetla. Učit ćemo — znanje će nas osloboditi: trudit ćemo se, trud će nas obogatiti, sve će uspjeti, -— tko bude živ, vidjet će,

Ca ira, Qui vivra, verra

Mi smo grubi, ali od svoje grubosti stradavamo sami, Mi. smo puni predrasuda, ali i od toda patimo sami, lražit ćemo sreću i naći ćemo čovječnost i postat ćemo dobri, — i to će uspjeti, — fko bude živ, vidjet će.

6 >