Topola

koje je, kako oni vele, spopala pomama za helenizmom i da su prisegli, da će ugušiti njegovanje grčkog jezika, koje je od nekoga vremena na našu diku uspostavljeno.... Svi prijatelji znanosti bijahu pripravni, svatko prama svojoj snazi, da vam u toj nevolji bude na ruku, vama i malenomu broju braće, koji sudjeluju u vašem znanstvenom nastojanju. ... No ja sam dočuo, da su te muke prestale, otkad vaši progonitelji doznaše, da su se dostali neprijateljstva viših osoba, dapače i samoga kralja. Vi ste dakle iz te kušnje izašli sa čašću, ter ćete, nadam se, svoj rad započeti s novim marom“. List, što ga je Budaeus upravio na Eabelaisa slična je sadržaja. Na zagovor svojih zaštitnika, naročito maillezaisskog biskupa, koji mu je po svoj prilici bio na ruku i pri bijegu iz samostana, te mu dao siguran zaklon, dobije Rabelais god. 1524. od pape Elementa VII. dopuštenje, da ostavi samostan Fontenav-le-Comte, u kojem je boravio od god. 1509. i da iz franjevačkoga reda smije prestupiti u udobniji i bogatiji red benediktinski. Od tog je vremena boravio u samostanu maillezaiskom u Poitu-u. No ni tuj mu boravak ne bijaše ugodniji, nego u drugim samostanima, u kojima je prije boravio. Već je previše vremena proti svojoj sklonosti bio redovnikom ; čeznuo je za općenjem s obrazovanim svjetovnjacima i za slobodom; mrzio je na neobrazovane i licemjerne redovnike, kako se vidi iz njegova Gargantue. S toga ostavi (ovaj put i bez papinog dopuštenja) samostan Maizellais, objesi, što no riječ, habit o klin i priljubi se kao svjetovni svećenik uza svoga učenog zaštitnika, slobodoumnog maizellaiskog biskupa, te ga praćaše kao njegov privatni tajnik u kašteo Legugé. Tuj biskup sabere oko sebe krug učenih ljudi. Jedan od gostiju, Jean Bouchet, crta tu kuću, koju je uzeo za primjer kad je crtao opatiju Thélème u „Gargantui“. On je na-

8