Topola

Saturae palus, Satur ska bara, jezero u Laoiju, valjada jedan dio pomptinskih hara, Verg. Satire] anus, adj. satur ej sM iz kraja u Apuliji; pak = a pulski, Hor. saturitas, atis,/. [satur] 1) (prelkl. i kasno) silosi, saturitate ebrius, živo se napio. 2) ohilj e, obilno st, jednom Cio. Cato m. 16, 56. Saturnalia etc., Saturninus pogl. Saturnus etc. Apulejus. Saturnus, i, m. Saturn, latinski bog usjeva (ab satu est dictus Saturnus, Varro.), žena je njegova Ops. Poslije se poistovjetio s grč. Kronom, te su ga držali za praoca bogova. Pučkim etimologisanjem (od Xoovog) postao je i bog vremena. Sunčani bog fenički, Baal, Motoch, Curt. 4,3.; Saturni sacra dies (Tih.), subota, Saturni stella ili * samo S., planet Saturn. Odi, 1) Saturnalia, orum, ibus, n. Saturnalije, radosna svetkovina sveikovana od 17. decembra više dana no.\ uspomenu zlatnoga doba za vladanja Satur nova. Za te svetkovine darivali su se među sobom, a robovi su uživati različite slobode; S. prima, secunda, tertia, prvi Ud. dan S. 2) Saturnius, adj. Saturnov, stella, planet; * regna, zlatno doba; * numerus, staroitalska vrsta stiha, kojim je n. p. Naevius svoj epos o prvom plinskom ratu napisao, a Livius Audronicus Odiseju preveo; * domitor maris, Neptun; * S. patcr Jupiter; * virgo = Vesta; * proles = picus; * falx, ,s kojim su Saturna prikazivali. Odi. * supst. a) -ius, ii, m. a) ■— Jupiter. /3) = Pluto, h) -iii, ae, /. «) = Jano. P) starodavni grad Saturnov na Kapitoliju, mitiČni zametak gradu Rimu. saturo, 1. [satur] = satio, 1) ndsititi, najesti koga, napuniti, animalia übertate mammarum; * leones saturatos caede armenti; * armenta; * apes cytiso; * sola fimo, nagnojiti; f saturata murice palla, nhkvašena. 2) tp. nasititi, podmiriti, zadovoljili, homines saturati honoribus; se sanguine civium, napiti se; perfidiam alejs, odium; * (Juno) necdum antiquum saturata dolorem; (Plaut.) dbdijati, do g r diti, hac res vitae me s. 1. satus, us, m. [2. sero] 1) sijanje ili suđenje, vitium; u pril., philosophia praeparat animos ad satus accipiendos, 2) tp. rađanje, loza, Hercules Jovis satu editus rođen; a primo s. 2. satus pogl. 2. sero. satyriscus, i, m. [<r ajvQ(axog\ dem. od satyrus, satir io, jedri. Cic. de div. 1, 20.39. satyrus, i, m. [aaxvqog] satir, drug Bakhou, kuštrav, tupa nosa, dugačkih šiljastih ušiju, s kozjim repom, prikazivao je putenost; rim-

ski su ga pjesnici izjednačili s Panom, i s njim srodnim šumskim bogovima, Faunima: stoga ga i prikazuju sjarčjim nogama i dugih rogova, također u pl.; * o Marziji, S. Phryx ; melon, (pl.) satirska drama grčka, izumljena od Pratine oko g. 500. pr. Is., u kojoj su kao i u tragediji lica bila bogovi i heroji, a kor su sačinjavali satiri; sadržaj bio je tragikomičan, prikazivala se kao veseli zaglavak tragičnoj trilogiji, satyrorum scriptor, dicaces, protervi s., Hor. sancaptis, idis, f izmišljena mirodija , jednom Plaut. Ps. 3,2, 43. sauciatio, onis, f [sancio] ranjavanje, rana, jedn. Cio. p. Caes. 15, 43. saucio, 1, [saucius] raniti, čbraniti, navlast. u ratu, također na smrt raniti, uhiti (sr. saucius, vulnero), alqm telis, -(- plagis; ipse Rubrius in turba sauciatur; quem Brutus noster sauciavit; * vomere duram humum; (Plaut.) s. alcui cor, famam. saucius, adj. 1) ranjen, izranjen, ranjav, navlast. u ratu(sr. vulneratus), leviter s.; gladiator ille confectus cts.; L militibus amissis, paucis sauciis; -J- s. umero; -[ s. factus; s. crus; * taurus; * serpens; * sagitta,; pectus vulnere s.; supst. saucii, orum, m. ranjenici. 2) tp. a) *malus s. (oštećen) Africo; * glacies s. (kopneoi) sole; * tellus s. vomeribus; s. animus; (Just.) o pjanima, hesterno mero saucii, saucios opprimit, h) * od ljubavi ranjen, regina gravi cura ; pelice; a nostro igne. S aurom sites, Sauromiltae pogl. Sarmatae, sayior, sliv hira pogl. suavior, suavium, saxatilis, adj. [saxum] među stijenama (nali ode ai se), piscatus, Plaut. saxetum, i, n. [saxum] kamenjak, stijenjak, (slij enjka). saxeus, adj. kamen, kamenit, kršan, laman, * scopulus; tecta; * effigies; grando, kamena inča; * Niobe s. facta; * umbra, od kamena; u pril., f s. terreusque s. * saxificus, aclj. [saxum-facio] skamenjujući, u kamen pretvarajući. saxifragus, adj. [saxum-frango ] s l ij e n o l o m n % Enn. pri Cio. Siixones, urn, m. Šasi, Polapoi u današnjem Schlesmfg-Holsteinu, Eutr. saxosus, adj. [saxum] kamenit , kršan, laman, * valles; * montes; * via; * saxosusque sonans Hypanis, koji huji med stijenama. sSxulum, i, n. dem. od saxum, Ithaca in asperrimis saxulis stijenju tanquam nidulus affixa, jedn. Cio. de or. 1, 44, 9(5. saxum, i, n. stijena, hrid, saxa jacere, ingerere; s. silex, kremen; * s. latentia, grebeni (t. j. stijene u moru); inter sacrum saxumque pogl. sacrum 2); navlast. a) tarpej ska st i-

951

Saturae palus—saxum