Učitelj

+

Књижевни преглед 769

dete vezanih očiju prstima pipa različiti material, kao svilu vunu, somof, platno i t. d. Na praznom prostoru preko ćilima ispružilo se dete i odmara se, dok druga čuče i kleče. Neki se vežbaju u pisanju brojeva, pa u sastavljanju slova. Sve je zaposleno, udubljeno u svoj posao, kojeg samo dete izabere, proba, rešava i ispravlja đok ne đodje do željenog rezultata. Na sredini sobe se vidi obeležena elipsa na podu i dok još niste rešili čemu ona služi, dotle na prve. zvuke klavira pitanje se rešava. Deca ostavljaju rad i po onoj naznačenoj elipsi počnu da igraju po taktu muzike. Prema tempu muzike menja se igra i pokretom tela izražavaju se ritmička osećanja. Veće devojčice su zaposlene u irpezariji oko postavljanja stola, dvorenja, dok se mališani sami privikavaju upotrebi ubrusa, pristojnom ponašanju kod stola i veštoj npotrebi jedaćih sprava.

Celi sistem se osniva na raznim spravama, koje je italijanska

doktorka ingeniozno izabrala što joj služe za sensorielne vežbe,

koje su zaista šarmantne igre deci. Deci se daju vežbe što jednestavnije, da ih sa malo napora rešavaju, i tako se uče ljubavi ka samostalnosti. Ova sloboda, koja dominira u „la Casa dei Bambini“ te samovolja, gde se deca igraju, birajući sami svoje zanimanje, to nije škola, već anarhija? Ovakve generacije bez autoriteta, bez sistema kasta, to nije idruštvo već anarhija? Na ovakva pitanja daje gospodja Montessori dva odgovora, koja navadja autorica и glavi: „Pogledi nekoji na filozofiju sistema“. „Reći, da su deca slobodna ne znači da ona mogu bacati knjige u glavi, paliti vatru na podu...“ Ova sloboda brani samo sve prinudjivanje nekorisno, sve posredovanje suprotno preimućstvu ličnom svakoga.“ A u drugom odgovoru polvrdjuje se pravo teorije: „U ovim školama se čak ne postavlja disciplina, koristeći se jednostavno instinktima i prirodnom fežnjom mališana, dogadja se, da se postigne manifestacija samopregorenja, koje su svojina njih samih.“ Na drugom mestu, gde govori gospodja Miontftessoti o slobodi deteta veli: „sloboda deteta ima za granicu interes zajednice. S toga kod deteta treba sve ono suzbijati što bi dosadjivalo i škodilo drugima.“ Dete ima dva nagona, nagon za saznanjem i delatnosti, i ove prirodne nagone treba razvijati. Da može zadovoljiti svoj nagon detetu pomažu ruke i oči, uopšte čula. Zato je talijanska doktorka izmislila sredstva, sprave za razvijanje čula, težeći pri tom da se 9