Ženski pokret

toliko uživi u najmanji i u najneznatniji rad, da bi mogao živjeti i ljubiti taj na oko najneznatniji posao. Jer da se tako dogodi, zato treba velika i duboka ljubav prema ljubima, i velika svjesna duša. Takvi veliki ljudi, mogli bi i u dnevničarskom radu, u onim časovima gdje pred radnikom zijeva praznina umora, da gledaju pred sobom svoju svijest o ljubavi dužnosti prema cjelini i da budu zadovoljni da im i ne treba drugi smisao radu. Ali oni koji toga ne vide, koji još nijesu došli do toga stepena, šta da oni vide pred sobom? Šta da sebi kažu onda, kad Se izmoreni vraćaju kud, kad se tako dan za danom vraćaju primajući za to tek odmjerenu plaću u novcu, kojim namiruju potrebno za život. Šta bi ove žene sebi drugo mogle da kažu, nego to 'da rade da ne umru od gladi.? Skromni bi se ljudi time doduše mogli zadovoljiti, mogli bi to primiti a da se ne bune. Ali ni skromni se ne mogu da oduševe sviješću, da. rade samo zato da ne budu gladni. Utoj svijesti, ima uviek nešto, što, leži kao teško breme na čovjeku, koje on teškim korakom vuče kroz svijet. A danas je tako da mnogoj ženi ne preostaje drugo, nego da sebi iza svakodnevnoga rada kaže: „Ja moram rabiti, jer inače, ne bih mogla živjeti", i ne preostaje joj nista drugo nego, da u sebi sakriva misao, da nema pravo na sreću. Ima mnogo tih, koje svoj posao ne obavljaju s onim oduševljenjem, koje bi za taj rad bilo nužno; i oni ljudi, koji vele da žena ne može da zaslužuje toliko, koliko muškarac, oni to obrazlažu tako da kažu: - Žena ne radi s onim oduševljenjem, s kojim muškarac obavlja svoje zvanje, ona nema one ljubavi za rad, nema ustrajnosti, ona radi više kao stroj, mehanički, nadničarski." Ti, koji tako govore, oni cesto imaju i pravo Ne čudite se torne, kad pogledate dublje, drugačije i ne može da bude. Kolika ima muškaraca, koji rade zato, jer ih rad oduševljava, jer im je to jedini smisao u životu? Malo ih je, dapače se i ne može reči u kojem ih je zvanju najviše, jer i u privrednom i u intelektualnem jednako ih je malo. A svi oni drugi, rade zato, jer žele da sebi sagrade dom da izdržavaju Ženu i bijete, da rade za tu svoju kuću. Kad biste vi tim ljubima rekli: —• „Ne smijete da gradite kuću" njihov bi rad izgubio za njih svaki smisao i bio bi isto onako blijed kao što je rad onih žena, koje ne mogu da traže potpunu nagradu za rad, koji nema potpunu vrijednost, jer mu

Žena