Bitef

da je gledaocì staine prate glasnim smehom i apalauzima. Georgi Sagaradze (Gubernator), Guram Sagaradze (Desetar), K. Kavsadze (Simon Cacava), Z. Lolasvili (Voditelj) jednom re ci svi glumci su ìzrazajnì, muzikalni i temperamentni. Oni iznenaduju svojim poletom i vidi se da uzivaju и glumi ! U ovoj predstavi пета statista svaki pojedinac zivi na sceni. Pozorìste » Rustaveli « odavno je poznato po velikim umetnicima: Kote Mardzanisvili, Sandro Ahmeteli, Akakij Horava, Akakij Vasadze, Sergo Zakarijadze, Dmitrij Aleksidze, Mohail Tumanisvili.. . Danas su и pozorìste pristigli mladi reziseri i glumci. Svi su oni zavrsili studije na Tbiliskom pozorisnom institutu, koji koristi iskustvo visenacionalnog sovjetskog pozorista. Ne napustajuci najbolje tradieije, mladi su rekli svoju ree и umetnosti. I pozorìste » Rustaveli «, ne izgubìvsi nista od svoje nekadasnje privlacnosti, naslo je svoj novi zivot. Sve njegove predstave odlikuju se visokom scenskom kulturom, ali i jos necim, sto je svojstveno jedino njemu. (T. Trojìcka, »Ogonjok«, br. 15, aprii 1976)

gruzijsko pozoriste и moskvi Pozoriste »Sota Rustaveli« nedovoljno je pomato van Gruzije. Na zalost, skoro nepoznato; trupa ciji se kvalitet, ukus i inteligencija odmah namecu. Jedno od takvih je Drzavno pozoriste iz Gruzije. Turneja Pozorista » Rustaveli « и Moskvi nije prosla nezapazeno, i cela Moskva govori о tome. Poslednje vece, veliki broj gledalaca nije mogao da nade mesto, mnogi nisu mogli ni da udu, dok je svojom posetom Pozorista ukazao cast gospodin Demicev, sovjetski ministar za kulturu. Na sceni je bio » Kavkaski krug kredom « Bertoldo Brehta, najnovija kreacija Pozorista »Rustaveli« i, nesumnjivo, najbolja od pet predstava sa kojima je ono krenulo na turneju po Moskvi. Cak i » Pravda «, koja je poznata kao vrlo uzdrzan list, objavila je nekoliko dana kasnije clanak na tri stupca » Eksperiment i smelost«: » Svaka predstava govori na svoj nacin, ali na visokom profesionalnom nivou, о proslosti njihovih naroda i о zivotnim problemima sadasnjice svih sovjetskih republika. Posebno mesto je zauzeo »Kavkaski krug kredom«, koji je zasuo publiku vrlo lukavim dosetkama«. Kriticar zavrsava; » Turneja recito pokazuje da poznati osnivaci Pozorista » Rustaveli « nisu uzalud ziveli. . . Pozoriste ima podmladak pun snage i profesionalizma«. Za nas koji se secamo Brehtove rezije, tako tipicno nemacke, Berliner ansambla, ovo je neobicni susret sa »Kavkaskim krugom«, koji dolazi stv amo sa Kavkaza. Natela Abasvili, Simon Cacava, Gruse Vacnadze, imena koja zvuce gruzijski kao eho imena g lumaca ; ha Giga svili (Gruse), Kaki

Kabscidze (Simon), Ramaz Cikvadze (Azdak), Zanri Lolasvili (Voditelj) ltd. Pozoriste nije pokusalo da docara orijentalni ambijent da bi ispricalo tu stani kìnesku legenda. Dekor je od grubog drveta, vrata od tamnog metala i pohabanog grubog sukna. U pozadini skelet konja na tockovima, nacinjen od zice i gipsa. Desno gomita isprepletenih ceri i klavir и pancini (leda okrenutih publici, kao и у estenui, sa sesirom sirokog о bada, sedi jedita iena). Levo тара Starog svega, a и sredini Kavkaz zaokruzen kredom, kao razapet îzmedu Evrope i Azije. Ispod таре jedna stara stolica, na kojoj uglavnom sedi Voditelj, koji obavlja glavni razgovor. On je obucen и zaket iz 17. veka, od izbledelog crvenog somota, i sa velikim cipkanim manzetnama. S mikrofonom и ruci, on ce komentarisati celu predstavu, uz ritam kavkaskog »roka«. U predstavi Gruzijskog pozorista, kolhozi koji se pojavljuju и prologu raspravljajuci о ustupanju neke sporne z.emlje ne postoje. Oni su zamenjeni glumcima, koji su obuceni kao za predstavu (hör) i koji nose transparente. Legenda pocinje iraniano i podsmesljivo : sobarice guvernera, sa keceljicama i belim cipkanim kapicama, upoznaju nas sa Mihailom, detetom visokog roda ( »Mihail je sve, sve za Mihaila«), koje se ljuska и bambusovoj nosiljci iz 1900, uz melodiju tihe uspavanke. Dvorska straza ima motociklisticke slemove i brkove. Knez Kazbeki stize и bolesnickim kolicima, s kisobranorn и ruci. Natela Abasvili lici na punacku burzujku ko ja. usred tog haosa, bira i uzima haljine ne uzbudujuci se. Gruse je lepa mlada devojka, plave kose, koja se preliva и crve.no. Kasnije, straza krece и potragu za Mihailom; odela su ima zamenjena nacistickim uniformama, kosulje su kratkih rubava, i sianovi su ostali, dok Azdak vise lici na pijanog klosara, s flasom pod rukom, i deli pravdu, oslanjajuci se na dvojicu strazara. Ozbiljnost se neprestano preplice sa grotesknim, cirkus sa realizmom, naklapanje sa razgovorima na drustvene teme, sve to s humorom, slobodnom mastom, sa istinskom duhovitoscu i istinskom i sasvim izuzetnom neznoscu. Moskovska publika je prihvatila ove vrednosti i, od ovog zaista kavkaskog »Kruga kredom «, napravila trijumf, ciji reditei j Robert Sturua, bez velikih reci i didaktizma, govori pravirn pozorisnim jezikom. I nije vazno ako sledbenici epskog pozorista ne nalaze tu svoje mesto. Potpuno nepoznato na Zapadu (bilo je samo jedanput и Sarrehrucku povodom gruzijskih dana kulture), pozoriste »Sota Rustaveli « ima svoj Stil, koji nas ìznenaduje. Ono zasluzuje da bude pozvano и Francusku, na primer na festival и Nancy, gde hi zaista naslo svoje mesto. To bi za sve hio izvanredan dozivljaj. Gruzijski je mozda tezak jezik, ali za humor i kralltet predstave nije potreban prevodilac. (Nicole Zand, »Le Monde«, 8. aprii, 1976.)