Bitef

Tod durch Beifall. Theater, so betrieben, wird Mausoleum für Literatur statt Laboratorium sozialer Fantasie. Konservierungsmittel für abgelebte Zustände statt Instrument von Fortschritt. . . . . . Ich glaube nicht an Theater als Zweck. Die Epachenkollision greift, tief, auch schmerzhaft, in den einzelnen, der ein Autor noch ist und nicht mehr sein kann. Der Riß zwischen Text und Autor, Situation und Figur, provoziertjzeigt on die Sprengung der Kontinuität. Wenn das Kino vem Tod bei der Arebeit zusieht (Godard), handelt Theater von den Schrecken/Freuden der Verwandlung in der Einheit von Geburt und Tod. Das macht seine Notwendigkeit aus. Die Toten spielen keine Rolle mehr, außer für die Stadtplanung. . . (Heiner Müller, Theater der Zeit 7/75)

akt su st ina ste те о »’ aktuelnoj sustinP« Bitkej Irak torà. Posto smatrate da je ovo pitanje vaz.no, ono svakako iziskuje odgovor a to je kopanje po istorijskoj svesti pomocu plitkog shvatanja savremenosti. Tema fasizma je aktuelna i ostace takva, bojim se, dok smo zivi, i to и istoj meri kao i problem radne vocine, koja uvek vise daje nego sto prima, narocito и pogledu proizvodnje. Sto se tice straba bede, reci cu Vam sledece: Brecht se svojevremeno ravnao prema dokumentima i zvanicnim izvestajima, prema materijalu koji, tako reci, ima drugorazredni znacaj. Tako je nastala slika fasizma, zasnovana na nekompletnoj marksistickoj analizi onog doba, neka vrsta ideaine konstrukcije. Danas je onaj obican fasizam privlacan, jer meda nama ima Ijudi koji su ga svojevremeno smatrali necim normalnim. Formalno, »Bitkaj Traktor« predstavlja abrada nekih tekstova dvadeset i vise godina starih, odnosno pokusaj da se napravi sintetìcki fragment. Nijedna dramska literatura nije tako bogata fragmentima kao nemacka. A sve ovo je povezano sa fragmentarnim karakterom nase (pozorisne) istorije, sa onim stalno prekidanim spojem literatura pozoriste publika (drustvo). Fragmentarno prikazìvanje nekog dogadaja istice karakter njegovog razvoja i sprecava nastajanje proizvodnje и produktu. Ovo, mogio hi se reci, eksperimentalno pol je omogucava saradnju publike. Ne verujem da bi neka prica koja ima »pocetak i kraj« (prica и klasicnom smista reci) mogia odgovarati stvarnosti. Uostaìom, и tekstu se govori о situacijarna и kojima ono ìndivìdualno samo delimitino dolazi do izrazaja. . . . . . Tekst zivi od kontradikcija izmedu intencije i materijala, izmedu autora i stvarnosti. . . . Ne verujem и pozoriste kao cilj za sehe. Sukobi naseg doba duhoko i baino pogadaju svakog pojedinca. Raskorak izmedu teksta i autora, situacija i licnosti prouzrokuje

mìniranje kontinuìteta. Ako na filmu vidimo smrt kako kosi (Godard), pozoriste nam prikazuje tema strah/radost kao metamorfozu jedinstva rodenja i smrti. Mrtvi ne znace rise nista, osim za one koji planiraju grad. . . (Heiner Müller, Theater der Zeit 7/75)

/ г • Токот secatile^ ** »Bitke« Н einer a Müller a posetili smo Вт ћјш пе^е fobrìke, radìonice i kancelarije. Radnici i »bitku« inzenjerì, veterani i omladina, zene i muskarci, citali su tekst i razgovarali sa nama. Prvi razgovor obavljen je 6. maria, a poslednji 4. juna. Ucestvovalo je 137 osoba. Ovaj broj otprilike odgovara broju posetilaca koji bi ìspunìli pet redova sedista и nasem pozoristu. Ugovorio sam sastanak sa brigadom iz Bitterfelda za 6. mart. Pomo sam librato » Bitke « i magnetofon. Cekali su me na glavnom ulazu и fabriku. Izmedu starili i novih fabrickih zgrada dovelì su me и malu prostoriju, koja se nalazila и sredini fabricke haie. Tu je bio dugacak sto i obicne stolice око njega. Ljudi su dolazili sa svojih radnih mesta onako kako su ih prozivali. Izvukoh kasetofon. Cutke su me posmatrali. Poceli smo nesto posle 14 casova. Citao sam im tekst pojedinih scena, sto je trajalo oko dvadeset pet minuta. U pocetku niko nije niista govorio. Rada su oui sa mrkim kosuljama dosli u gimnasticku dvoranu Herman (око 55 godina) : Ispricacu vam kako je to kod nas bilo. U svojoj sestoj godini vec sam se uveliko bavio sportom. U ono doba bili smo svi spartisti, bez obzira na stalez. Znali smo tacno s kirn smemo, a s kirn ne smemo da se druzimo. Dakle, cinovnicka deca bila su pojam za nas. Izbegavali smo ih, kao sto su i ona izbegavala nas. U to doba bilo je prosto nemogucno doci u dodir sa tim krugovima, сак i kad je bila и pitanju ljubav. Mi spartisti bili smo grupisani po klasnoj pripadnosti. Kasnije, kada je Hitler dosao na vlast, ispostavilo se da su svi dobili novcanu pomoc. Medutim, oni nisu bili zadovoljni, jer su bili bez posla. A onda, posle izbornih rezultata toga se verovatno mnogi secaju pristupili su nacistima. Od tog doba nastale su nesuglasice и porodicama. Govorilo se о izdaji. Pominjani su uzrocì koji su do toga doveli. A, pre svega гики na srce mnogi su se tom mracnjackom pokretu prikljucili iz materijalnih pobuda. Navescu svoju parodica kao primer. Moj otac je bio, mozda je previse teska ree, ogorcen zbog materijalnih neprilika. Zeleo je dobro svojoj parodici i sebi. On tada nije video bilo kakav izlaz iz politicke situaeije i tezio je jedino udobnom malograäanskom zivotu. Onda je doziveo udes, a parodica je trebalo izdrzavati bilo nas je petoro brace i sestara. Sestre su morale da se odluce na koji ce nacin zaradivati za zivot (mozda kao