Borba, 26. 07. 1989., S. 2

BORBA 26. jul 1989. strana

GLEDISTR ____ Nek propadne običaj

Ivan Mrđen

ZAŠTO SE U JUGOSLOVENSKOM DRUŠTVU PRENAGLAŠAVA SUKOBLjAVANJE I DEZINTEGRACIJA PO „NACIONALNOJ OSNOVI“

Maska „distributivne, = 1

11.000 Beograd Trg Marksa i Engelsa 7

Rene krize na osnovu uspešnijeg razvoja socijalističkog demokratskog društva najbolje doprinosi razvoju ravnopravnih međunacionalnih odnosa, a otklanjanje negativnih tendencija u razvoju međunacionalnih odnosa, doprinosi bržem izlasku iz krize. Taj razvoj je moguć samo angažovanjem svih stvaralačkih društvenih snaga u razradi i ostvarivanju celovite reforme društva, pri čemu je reforma Saveza komunista Jugoslavije njen sastavni deo. Ovi procesi su započeti posebno na liniji strateškog opredeljenja Prve konferencije Saveza komunista Jugoslavije“ — zapisano je, između ostalog, u saopštenju sa prošlonedeljne sednice Predsedništva CK SKJ.

Pažljivijim čitačima ove vrste komunikacije sa javnošću nije promaklo da je posle izvesnog, vremena ponovo pomenuta Prva konferencija Saveza komunista Jugoslavije i to, u prilično afirmativnom kontekstu. .

Narodna izreka kaže „bolje da propadne selo, nego u selu običaj”, pa bi u tom smislu i tvrdnju da su u nas „započeti procesi na liniji strateškog opredeljenja“ pomenute konferencije trebalo shvatiti i kao izraz godinama negovane i razvijane prakse „pozivanja” na ovaj ili onaj dokument, ove ili one stavove, ovaj ili onaj plenum... Za takav „običaj“ partijski praktičari će, čak i u ovo vreme kad je „selo“ ozbiljno ugroženo svekolikim podelama i međusobnim nerazumevanjima — naći izvesna opravdanja, bilo da će reći kako je neophodan određeni kontinuitet u partijskom životu i radu, bilo da će se poslužiti floskulom da nam nisu potrebni novi dokumenti i stavovi, kad već imamo one koje smo teškom mukom zajednički utvrdili, a veoma malo učinili i da ih realizujemo u praksi. \

Ako se bar donekle složimo sa takvim načinom razmišljanja, ipak ostaje dovoljno prostora da se ozbiljno postavi pitanje: može li se, posebno u sadašnjim društvenim okolnostima, Prva konferencija Saveza komunista Jugoslavije, održana u Beogradu maja prošle godine, tretirati kao događaj od strateškog značaja. Ne jednom u poslednjih godinu dana čulo se da je ovaj skup jugoslovenskih komunista zaboravljen gotovo istog časa kad je i završen, a čitava serija događanja (naroda, mitinga, plenuma, kadrovskih smena, partijskih kazni...) koja je potom usledila, takođe je ne jednom komentarisana u stilu „kao da Prve konferencije SKJ nije ni bilo“. Od gromoglasno deklasiranog jedinstva zaista nije ostalo gotovo ništa, a o spremnosti za tri reforme i danas se više govori samo u naznakama nego kao stvarnom činjeničnom stanju.

Ako se ovom doda da je najveći broj partijskih čelnika koji su pripremali i vodili Konferenciju u međuvremenu, što milom, štoj silom, otišao iz najviših foruma Saveza komunista, pri čemu su na ovaj ili onaj način dovedeni u pitanje stvarni rezultati njihovog političkog delovanja, trebalo bi zaista mnogo napora da se Prva konferencija SKJ izvuče iz svog društvenog i personalnog miljea i proglasi događajem „po sebi“ i „za sebe“. Teško je zaista poverovati da su u međuvremenu zamenjeni „foteljaši“, „autonomaši“, „separatisti”, „rutineri“, „kvazidemokrati“ i „antireformatori“ baš u ta tri dana imali dovoljno spremnosti i sposobnosti da utvrde i formulišu „strateška opredeljenja“ koja bi, ako ništa drugo, bila u sukobu sa njima samima i politikom koja im se sada stavlja na dušu.

Ne bi bilo iznenađujuće da je ovakav kopernikanski obrt u gledanju na Prvu konferenciju SKJ direktna posledica muke koju upravo ima deo partijskog vrha, a koja se zove „pripremanje izveštaja o radu između dva kongresa”. Kroz tu prizmu posmatrano, Prva konferencija SKJ ne samo da ima i svoje „mesto“ i svoj „značaj”, već i zaslužuje opširniju i podrobniju analizu. Analizu koja bi, između ostalog, morala da ukaže i na njene prave efekte i domete, odnosno na prave razloge zašto tih efekata i dometa praktično nije ni bilo.

Predsedništvo CK SKJ je smoglo snage da u saopštenju sa iste te prošlonedeljne sednice za „proces nacionalne netrpeljivosti, nepoverenja i isključivosti“ direktno okrivi i „međusobne sukobe republičko-pokrajinskih rukovodstava, koji prevazilaze okvire razumljivih i legitimnih razlika“, što ukazuje na spremnost da se određene pojave i procesi nazovu pravim imenom i posmatraju na pravi način. Upravo na toj liniji trebalo bi očekivati i razgraničenje sa svim ostalim recidivima prakse beskrvnih saopštenja, uopštenih i nikog-obavezujućih zaključaka, tautoloških pozivanja na već rečeno i ostalih „rekvizita“ za simulaciju političkog delovanja.

Bez takvog zahvata u duh, logiku i manire partijskog posmatranja aktuelne društveno-političke situacije i načina izlaska iz postojeće krize — sva očekivanja od 14. vanrednog kongresa SKJ mogu se unapred proglasiti nerealnim, jer bi se — ako ništa drugo kako vreme odmiče, ne samo Prva konferencija SKJ, već i mnogi fijasko-plenumi mogli pojaviti u nekakvom lepšem pakovanju. Ili, kako reče Zdravko Grebo na 24. sednici CK SKJ, „izgleda da nama ne preostaje ništa drugo nego da postanemo nekakvi zvanični ovecrivači lanca promašaja“, odnosno „agonija i entropija suviše dugo traju da već sada ne bi imali neotklonjive posledice“.

Takva praksa, zaista, nema nikakvog društvenog značaja, osim što najvišim partijskim organima, a posebno onim pojedincima u njima koji će nekako sastaviti čitavo međukongresno razdoblje, može da posluži kao alibi za nesklad između ogromnog broja događanja i stvarnih rezultata svih tih konferencija, plenuma, sednica... A onda, po istoj logici, ni 14. vanredni kongres SKJ ne bi mogao da se tumači drukčije nego kao direktan nastavak određene strateške linije, na kojoj, ma koliko se tvrdilo da su „određeni procesi započeti” — praktično nema ni mogućnosti za reformu Saveza komunista Jugoslavije, a o samoj reformi i da ne govorimo.

koalicije“

U višenaciolanom društvu teškoće i protivurečnosti uni međtinacionalnih odnosa &

e Osnovni problem jugoslovensko: „distributivne koalicije“ i uspostavi

čitije izražavaju u oblasti onakvom kakva ona jeste tavljeni sistem svojevrsne

vrednosti

U doba uzleta misli i volje dešava se da se ne vidi stvarnost, mada se ta ista stvarnost prisiljava na zadovoljavanje potreba i predstava nastalih u tom uzletu. Iluzije pritiskaju stvarni život, a kada se prihvate — nametnu kao sveukupna stvarnost — od njih mogu, barem odabrani, i dobro da žive. Ove notorne opaske znane su svim društvima, posebno socijalističkim, te i jugoslovenskom. Njihovo ispisivanje, u ovom tekstu, poziv je da se, baš danas u doba svakojakih uznošenja, podseti i na notorne činjenice.

Jugoslavija je po svojoj državnoj strukturi i po onome što se često zaboravlja — po složenosti samog društva, pluralistička zajednica. Po etničkom sastavu, na primer, veoma je heterogena zajednica sa jednom od najrazuđenijih struktura među evropskim zemljama, i to na relativno malom prostoru. Ova heterogenost od značajnog je uticaja u istoriji, u društvenom i u političkom životu, na primer, u teritorijalno-političkom ustrojstvu i u federativnom državnom uređenju. Složena nacionalna i etnička struktura obeležje je gotovo svake osnovne radne i životne jedinice u društvu. Ona je obeležje i mnogih užih zajednica, kao što je porodica. Istorijske sudbine nacija

Sliku nacionalnog pluralizma i heterogenosti jugoslovenskog društva obogaćuje i usložnjava i to što su etničkim razlikama „presečene“ i pojedine nacije. Iz jednog etnosa nastalo je više različitih nacija (na primer, iz srpskog etnosa nastale su srpska, crnogorska u muslimanska nacija, a iz hrvatskoj etnosa — hrvatska!i muslimanska nacija). Ili, jedna nacija — muslimanska — nastala je iz dva srpskog i hrvatskog — “tnosa. Sli-

OLI os u arise o i iibacvasal

Piše: Dr Dušan Janjić

To što su nacije imale različite istorijske „sudbine“, što su pripadale različitim državnim tvorevinama i bile izložene različitim kulturnim uticajima povezane i uključene u različite šire ekonomske sisteme, uslovilo je neravnomerno izgrađivanje njihove nacionalne svesti i političkog i drugog emancipovanja nacionalnih individualiteta. Nijedna od ovih nacija (čak ni srpska koja je imala „klasični“ naciolani pokret i njime osvojenu nacionalnu državu) nije bila, u vreme svoga „nacionalnog buđenja“, organizovana u državu koja bi se poklapala s etničkim i nacionalnim granicama. Neke su nacije ako zanemarimo njihova ne uvek pouzdana istorijska | pamćenja

ari uuIIRIRII uuu mia OC BI II uIIIAAAILI IEIIaisniuzEiKI

Primarna, osnovna linija interesnog razlikovanja, suprotstavljanja i sukobljavanja ostaje ona među pripadnicima pojedinih klasa i slojeva, a suprotstavljenost i sukobljenost po nacionalnoj osnovi je iz ove iz-

vedena

ka je složenija i kada se uzme u obzir, na primer, da su u grupi koja se izjašnjava kao „jugosloveni“ ljudi različitog etničkog i nacionalnog porekla.

Jugoslavija je zajednica nacija koje su nastale i razvijale se u Osobenim i različitim društvenim i istorijskim uslovima — pod različitim ekonomskim, kulturnim, religijskim i drugim uticajem — i koje se nalaze na različitim stupnjevima ekonomskog, kulturnog, obrazovnog i drugog razvitka. Te razlike „pogađaju“ i pojedine delove iste nacije (na primer, značajni delovi srpske nacije živeli su unutar turskog carstva čitavih pet vekova drugi njeni delovi izvan tog „kruga“ a pod uticajem srednjoevropske i zapadnoevropske civilizacije — Austro-Ugarskog carstva itd).

srednjevekovne države — tek u socijalističkoj društvenoj zajednici stekle nacionalnu državnost. Ni u jednoj od ovih nacija kapitalistički društveni odnos nije bio toliko razvijen da bi buržoazija tih nacija predvodila borba za nacionalnu emancipaciju. Ali, zato su razvijene snažne nacionalne birokratije. U svim ovim nacijama ispoljavalo se izrazito klasno polarizovanje na klase i slojeve koje su ispoljavali nacionalističke aspiracije i na one usmerene ka emancipaciji vlastite nacije, internacionalističkom povezivanju i zajedničkom življenju i delovanju svih.

Susret sa stvarnošću

1 danas, jugoslovensko društvo Naša radnička klasa ima jednu manu: što voli da jede,

je pluralističko i po klasno-slojnom osnovu sa prisutnom tenden-

cijom širenja lepeze klasno-slojne raslojenosti društva uz pooštravanje razlika i sukoba po tom Osnovu. Međutim, u višenacionalnom društvu teškoće i protivrečnosti unutar društvene stvarnosti često se najsnažnije i najočitije izražavaju u oblasti (među)nacionalnih odnosa. Sama složena nacionalna struktura, različiti uslovi u kojima su se razvijali pojedini narodi i narodnosti čine društveni i politički život jugoslovenske zajednice veoma složenim i protivrečnim, a samu Jugoslaviju interesno veoma heterogenom i potencijalno konfliktnom zajednicom. Primarna, osnovna linija interesnog razlikovanja, suprotstavljanja i sukobljavanja ostaje ona među pripadnici-

PPPOE TRR TE OJ WA UDIO SpA OSB: Rinar:PiyičRVTEU TE (DAC Ciiar7 ar: Tan aOF IU TO 0 SAT TRE OKITE0Sı

Zbog svega osobenog klasnog položaja posrednika koji više ne posreduje, koji ne služi već vlada, (birokratija) teži široj, klasno-neutralnoj identifikaciji, nastojeći da se ne razotkrije stvarna klasna uskost njenog interesa i utemeljenja. U toj funkciji se, opro-

Vakko. Smilevski

ma pojedinih klasa i slojeva, a suprotstavljenost i sukobljenost po nacionalnoj pripadnosti je iz ove izvedena. Zato rešenje nije u nasilnom ukidanju pluralizma, te ni nacionalnog. Rešenje nije ni u zao-

devanju stvarnosti debelim nasla-·

gama ideološke prašine čije čestice, osvetljene s vremena na vreme svetlošću lažnog Sunca mogu mnogima i da zasene pogled. Rešenje se može naći tek u susretu sa stvarnošću onakvom kakva ona jeste. A taj susret pretpostavlja i odgovor na pitanje zašto se, u savremenom jugoslovenskom društvu, udruženim snagama inercije starog i mašinerije vladajućih grupa, vladajuće svesti i ideja prenaglašava sukobljavanje i dezintegracija po „nacionalnoj osnovi“. Živimo društveni i politički život obeležen rascepom između normativno-institucionalnih · postavki i razvoja, s jedne i stvarnih

BUY rep San OTO Hary BNR OKT Ty RAP TRR SOBA EE: OMRJRTBNE SiKiRiKi aga

Mohkrizam

tar društvene stvarnosti često se najsnažnije i najoRešenje se može naći tek u susretu g društva. danas je preokrenuti, razoriti usposti upravljanje društvom ka proizvodnji novih

sa stvarnošću,

društvenih odnosa, s druge strane. Živomo krizu identiteta i legitimiteta normativno-institucionalnog sistema ali i postojećih društvenih odnosa. U stvarnosti, većina inteTesnih sukoba odvija se mimo institucionalnog mehanizma artikulacije i zadovoljavanja interesa, te i mehanizma razrešavanja interesnih sukoba. Stihijnost interesnog struktuiranja i sukobljavanja, za-|prijateljski čin? pravo stihijnost društvenog razvo-| U „Borbi“ je objavljen dopis ja, obeležje je jugoslovenskog|ijubomira Mudreše pod naslodruštva u krizi..U krizi je etatistič-| vom: „Univerzitetu — ničije ime“. ki način proizvodnje i iz njega iz-|U dopisu se iznosi mišljenje prof. vedeno birokratsko upravljanje) dr Novaka Kilibarde, izrečeno u društvom. Osnovni problem ju- besjedi prilikom kandidovanja za goslovenskog društva danas je rektora Univerziteta „Veljko Vlapreokrenuti — razoriti uspostav-|hović“ u Titogradu, da Univerzitet nije trebalo zarobljavati imenom. Navedene su i činjenice i razlozi na kojima je profesor zasnovao svoje mišljenje i neka reagovanja na iznijeto mišljenje profesora Kiomaj|libarde. Prema dopisu u „Borbi“, na besjedu i iznijeto mišljenje profesora Kilibarde o imenu Univerziteta u Titogradu najprije su reagovali crnogorski 'borci. Društveno-političke organizacije MZ Trmanja, rodnog mjesta Veljka Vlahovića, pitaju se nije li to dio sve glasnije antikomunističke propagande na ovim prostorima i smatraju da je prof. Kilibarda zloupotrebio javnu riječ. Prema izjavi predsjednika Odbora za obilježavanje imena Veljka Vlahovića, u Kolašinu je, sa zaprepašćenjem i zgražavanjem primljeno sve što je Kilibarda rekao na Univerzitetu. Na sjednici RO SUBNOR-a Crne Gore, u govoru o sve većim nasrtajima na tckovine NOR-a i revolucije, jedan od učesnika se osvrnuo i na iznijeto mišljenje profesora Kilibarde. I najzad, prema dopisu u „Borbi“, na sjednici RK. SSO. Crne Gore učesnici ove sjednice odlučno su ustali protiv pokušaja promjene imena Univerziteta i takve pokušaje okarakterisali kao neprijateljski čin.

Iznijeta reagovanja zaslužuju pažnju, koliko i mišljenje profesora Novaka Kilibarde i činjenice i razlozi na kojima se temelji mišljenje kazano u besjedi.

Ako ovaj umni čovjek ukazuje da se u freskama Pive i Morače, u ustaničkoj prominentnosti vladike Danila, mudrosti Petra Prvog, misaonoj poeziji Njegoša, Ljubišinoj sintezi primorske duhovnosti, zakonicima dva posljednja crnogorska suverena i djelima. likovnih stvaralaca Crne Gore — nije našlo duhovno oličenje takve misaone

Ako je slobodno iznijeto

koja ga izražava,

ljeni sistem svojevrsne „distributivne koalicije“ i uspostaviti takvo upravljanje društvom koje bi bilo usmeravanje ka proizvodnji novih vrednosti, a ne samo, kao što je to sada, ka raspodeli postojećeg siromaštva. Birokratija, taj politički i socijalni mozak „distributvne koalicjje“, legitimitet svoje vladajuće pozicije delimično izvlači i iz postojećeg normativno-institucionalnog sistema, koji je stavlja u ulogu 'os-

" novnog zastupnika i predstavnika interesa radničke klase i hegemona opšteg, te i nacionalnog interesa. Međutim, osnov njene vladavine je u širenju privilegija — viška prava nad obavezama — preko kojih zadovoljava svoje i, delimično, interese drugih klasa i društvenih slojeva. Zbog svoga osobenog klasnog položaja posrednika koji više ne posreduje, koji ne služi već vlada, ona teži široj, klasno-neutralnoj identifikaciji, nastojeći da se ne razotkrije stvarna klasna uskost njenog interesa i utemeljenja. U toj funkciji se, oprobano, kao najdelatnije iskazuje legitimisanje „nacionalnim“, uz angažovanje partikularističke vezanosti i svesti o „svojoj“ naciji, državi, nacionalnom interesu. U krajnjoj liniji, pribegava se državnom nacionalizmu kao antipodu ideologiji i pokretu socijalističkog samoupravljanja. Pokret samoupravljanja je, inače, mogućnost stvarno revolucionarne izmene postojeće jugoslovenske društvene stvarnosti. (nastavlja se)

vo ime bude utisnuto na vratima jedinog univerziteta crnogorskog naroda, — čemu osude? Profesor u svojoj besjedi iznosi istinu i sa razlogom ukazuje da su u životu naroda i njegovom trajanju, koje nije od juče, ostvareni i takvi dometi preko kojih se ne može „ishitreno“ prelaziti, pa ni kada se daje ime ili kada se iznosi mišljenje o valjanosti datog imena, u stvari koja je bez sumnje od velikog značaja za život naroda i čiji se nastanak i rad temelji ili bi trebalo da se temelji na dugom iskustvu i ukupnom duhovnom stvaranju naroda.

Sava Radojević

Riuruanuuuu•„ uma imuImuuaE izIIIIuA O III: WriuIun Pir IInIURII IRIGU III „UNIVERZITETU — NIČIJE IME“ („BORBA“, 18,

Olako presuda

mišljenje prof. dr Novaka Kilibarde djelo koje se ne može odvojiti od ličnosti i ako je ovakvo mišljenje na sjednici Predsjedništva omladine Crne kao neprijateljski čin, šta j

visosti koje bi zavrijedilo da njego-'

'doneta

Gore okarakterisano

e onaj čije je mišljenje ne-

Ako profesor u svojoj besjedi ističe da Univerzitet pripada jed. nom istorijskom narodu — narodu koji ima Njegoša, Obodsku štampariju, i ako pobuđen ovakvim razlozima iskazuje misao i uyjerenje da Univerzitet nije trebalo zarobljavati imenom, pa taman da je to ime — Njegoš, a potom, u» sve uvažavanje i isticanje dijela vrijednosti i zasluga pokojnog Veljka Vlahovića, koga je očito i poznavao i volio, pa i divio mu se u svojim mlađim danima, kaže šta misli: da ipak on nije isprednjačio ispred svih duhovnih vrijednosti Crne Gore, da bi Univerzitet nosio njegovo ime, — zar ovako razložno uvjerenje i slobodno iznijeto mišljenje može da izazove „zaprepašćenje“ i „zgražanje“.

Ako su oni koji se „zaprepašćuju“ i koji se „zgražaju“ doista poznavali pokojnog Veljka Vlahovića za života, mogli su da znaju da je Veljko Vlahović bio uman i skroman čovjek i da je temeljno poznavao i istoriju i život svog naroda i da je cijenio njegovo duhovno stvaranje. Za života, kao skroman čovjek, teško je zamisliti da je Veljko Vlahović ikada i pomislio da će crnogorski univerzitet nositi njegovo ime. A da ga je neko i pitao za života da li treba i kakvo ime treba dati Univerzitetu u Titogradu, vjerujem da bi ovaj umni čovjek rekao da je sam Univerzitet ime, a ako bi takvom imenu trebalo išta dodati pomislio bi, najprije, da je to univerzitet narodni. Ako bi Univerzitetu trebalo dati i obilježje imenom čovjeka, taj umni i skromni čovjek, sigurno ne bi stao ispred Njegoša. A pitanje je i da li bi mu milo bilo da je mogao znati šta će se dešavati, da se osniva u Kolašinu Odbor za obilježavanje imena njegovog i ovako oglašava predsjednik tog odbora. Ne vjeru: jem ni da bi takav čovjek, ni 2a svog života, a i kada bi se moga0 vratiti među Crnogorce danas, smatrao da je uvjerenje prof. dr Novaka Kilibarde i slobodno iznijeto mišljenje slobodnog čovjeka u valjda slobodnoj zemlji „nasrtaj na tekovine NOR-a i revolucije” i nje: nih „čelnika“.

1 najzad, i nadasve, ako je slobodno iznijeto mišljenje iskazan0 na slobodi uvjerenja prof, dr No: vaka Kilibarde djelo koje sc ne može odvojiti od ličnosti koja ga izražava, i ako je ovako iskazano mišljenje na sjednici Predsjedništva RK SSO Crne Gore okarakteri: sano kao neprijateljski čin, šta Je onaj čije je mišljenje neprijateljski čin?

Ili je prof. dr Novak Kilibarda neprijatelj naroda, ili omladinci Iž Predsjedništva RK SSO olako sU

de. Njegoš PAJOVIĆ Beograd

Iskorak iz haosa

Doktor Novak Kilibarda u svojoj besedi o nazivu Univerziteta u Titogradu iskoračio je napred kad je rekao: „... Veljko Vlahović je nesporno zaslužan revolucionar i vispren intelektualac, ipak ta očaravajuća ličnost nema pravo mjesto u ISTORIJI CRNOGORSKOG DUHA i kulture — da bi se poistovetila imenom s jednim crnogorskim univerzitetom“.

U moralnom košmaru u kojem ova zemlja i narodi egzistiraju teško da je naći takav ZOV RAZUMA, za iskorak iz HAOSA kao što su ove reči dr Kilibarde. Međutim, inercija duha nam je zarobila um, pa zov razuma ne čujemo ili su njegove reči jedva čujne, te uporno ostajemo pri prevaziđenim stereotipima, klišeima, učmalosti duha i u strahu od novog, u stvari od čoveka i čovečnosti, od njegovih stremljenja da postane ono što potencionalno jeste, humaniji i prosvetljeniji. Kako se domoći opreza uma i razuma posle strašnog tajfuna?

Josip Broz Tito je na VI kongresu staljinsku vladavinu u SSSR-u poistovetio sa fašističkom vladavi-

je to bilo, a naš se duh vuče u bla tu staljinskih kriterija i mucrid vrednosti. Nedavno je umrla ZOR KA MARKOVIĆ, tragična starici koja je i u smrt otišla sa atributom „revolucionara“. U nekrologu U „Politici“ pored ostalog, je rečenO da je učestvovala i u kolektivizaći! ji sela u SSSR-u. Ko još u 0VOJ zemlji neće da zna da je to najstra” vičniji zločin u istoriji civilizacije, kada je Staljin zabranio da 56 50 ljacima deli žito iz magacina, te umrlo i pobijano 7,000.000. Bilo JE to vreme smrti i kanibalizma. mi tragičnoj starici to ubrajam0 ukrasni pridev. |

Opametimo se. To moramo !* di onih što dolaze. Moja generač” ja je za sobom ostavila pustoš. Pe vredila je grobove svojih predaka pripremila neizvesnu budućnoš svoje dece i unuka. Ozbiljna U ovo vremena. e

Dr Kilibarda svakako nije uze0 kao osnovno pitanje naziv unič ziteta u Titogradu, nego pre Sto stvaranje hijerarhije vrednosti e je će vrhuniti u svim vremena kao opšte ljudske i univerži 1

7 ? ka? Zašto žuč, jed i zajed. zaba OVIĆ

Mirko Stamenković

Bastioni uhodane kolotečine

Dok treneri naših prvoligaša preživljavaju poslednje noći neizves- sama ekonomska situacija. A i politička klima, u kojoj više nema nedo- nje javnosti. Ili, možda, čekaju da ih zadesi sudbina onih političara, konosti, jer je prvenstvo na pragu, sa sigurnošću se može reći da neće biti dirljivih. i i · ji su isto tako verovali da jedino oni dobro misle svojoj naciji i da su neničeg novog, pogotovo spektakularnog u našem fudbalu. To se, naravno, ne bi zasad reklo i za naše fudbalske forume. la- zamenljivi na tim dužnostima!

Ekipe se nisu bitnije pojačale. Malo je toga obavljeno unutar ko to zvuči paradoksalno, istina je da demokratija sporije i teže ulazi u | zemlje. Svi veliki transferi su otišli na svetsku pijacu. I klubovi, i igrači, Sport, pogotovo u forume, nego u druge društvene pore. Prvenstvo je na pragu. Već u prvom kolu je moguće da dođe do a ovog puta i Savez, bili su zainteresovani da ostvare što veći sopstveni Već na startu sezone pokazalo se da je veliko umeće okupiti kvo- neželjenih ekcesa. A onda, po pravilu, krivimo sve, osim delioce pravprocenat, U tome ima i neke logike. Čini nam se da su uprave shvatile TUŠ najvišeg fudbalskog organa. Maltenc da je delegat sa Kosova, koji de. da teška ekonomska situacija više ne omogućava „sive pare“ društve- JE naknadno stigao, a u međuvremenu su ga strpljivo čekali ovacijama

nog sektora, a najmanje će biti moguće „okačiti“ se na opštinske budže- dočekan, jer bez njega nije mogla da se donese odluka. Takva neozbiljte, | nost delegata u ovom forumu, bez obzira na letnju sezonu i odmore, ne

može se ničim opravdati. i

Više od toga, ipak, zabrinjava način na koji se ocenjuju sudije. One su za prošlu sezonu, koja je prema pisanju štampe, a i izjavama odgovornih ljudi iz klubova, proglašena sumnjivom, dobili, bez malo, čistu četvorku. U takvim uslovima se iskreno dovodi u pitanje regularnost takmičenja.

Niko ne tvrdi da su sve:sudije loše. Još manje da su podložne nameštanju rezultata. Ali, sa stanovišta mesta na tabeli i valorizovanja uloženog sportskog truda, skoro je svejedno da li je rezultat neregularan zato Što neko ne zna da sudi ili što to čini namerno. Sigurno, ne iz

I tako, dok je javnost uopšte, a pogotovo ona fudbalska, sasvim nezadovoljna suđenjem, zvaničnici su proglasili sudijsku sezonu uspešnom. Tome su, bez daljeg, doprineli i delegati, jer su oni široke ruke

Sve učestaliji način rešavanja godinama nagomilanih ekonom- upisivaui YiRokejocane, Koje išui uvećalč d.PKOSee skih i političkih problema direktnom demokratijom, jer narod nema strpljenja da trpi one koji dosad nisu pokazali rezultate u radu, sputava

. i moć političara, koji su svojim autoritetom omogućavali nekim klubovima da žive bolje od onih koji su pare zarađivali na sportskim borilištima ili preko sportskog marketinga.

Ni to, međutim, nije novina u odnosu na prošlu sezonu. Jer, već je bilo primera da su klupske kase bile blokirane. Nekim klubovima je pretilo da pre vremena završe ligaška takmičenja. Skoro je sigurno daće ove sezone, oni koji ne izmire svoja dugovanja, biti brisana sa spiska

A da Ironija bude veća, na poslednjem sastanku u Savezu, uvećane su naknade i sudijama, i delegatima. Razumljivo je da inflacija čini svoje i da neke ranije naknade sada postaju besmislene. Međutim, valja imati na umu da ono što se profesionalizuje ne može istovremeno i da se administrativno štiti. Jer, sudije u nas se ne biraju isključivo prema kvalitetu, već i po „nacionalnim ključevima“. I tako ispada da nekom po tom „ključu“ guramo pare u džep.

Još je čudnije da se delgatima, pored svih putnih troškova i bo ravka u u mestu, plaća i naknada. Pa oni su, valjda, neki društveni rad'

postojećih. entuzijazma. potyo | Ono što dosad nisu uspela mnoga pisma najviših partijskih foru- Svi pritisci javnosti da se nađu rešenja u sudijskoj organizaciji, nici, a ima mnogo drugih, čak korisnijih društvenih radnika, koji za t. ŠOOO Jugoslavija je 1948. godine Milija ma, a još manje zaključci sportskih rukvoodstava, izgleda da će rešiti. zasad su bez odjeka. Oni koji su zaduženi da to reše, ne haju za mišlje- ne dobijaju ni besplatne ulaznice! evsu sa Pamira rekla NE! Davno Novi Beograd

i i odgovorni urednik:

i e o informisanja „Bor. Uređuje redakcijski kolegijum: Zajednička redakcija: Trg Marksa i Engelsa 7. Važniji telefoni: centrala 334-531. Glavn r Prvi broj.„Borbe“ i ; bu, 19. TOD 8 e TODTJUJĆ RO ikobia dB. 338.740. Rukovodilac OOUR: 347-136. Dnevna redakcija (Desk) 347-027, Jugoslavija 345-139, Svet 347-345, Stvaralaštvo 345-361, Sport e Do- februara 1922. U NO O Olea u Uži' gažovanjem na bitnim pitanjima radničke klase i pisna mreža 339-356, Nedeljna Borba 336-381, Sekretar redakcije 346-143, Poslovni centar 333-532, Odeljenje pretplate 335-246, Stenografi 332-971, cu od 19. oktobra do 27. novembra 1941, 3 u

11410, 11408. Rukopisi se ne vraćaju. Pretplata u zemlji za jedan mesec: 94.050, tri meseca — 282.150, šest meseci — 564.300, za godi- Driniću od 1. oktobra 1942. do 27. februsr?

Teleks 11104, a 564.3I i nu dana — 1.128.600 dinara. Pretplata za inostranstvo za jedan mesec je — 188.100, tri meseca — 564.300, šest meseci — 1.128.600 i godinu dana —

2 257.300 dinara. Avionska poštarina plaća se posebno. Žiro račun za pretplatu u zemlji broj 60801-602-79 „Borba” OOUR „Borba“. Broj deviznog računa je 60811620.16.101.257310-00799 Beobanka, Beograd. Izdaje i štampa Radna organizacija „Borba“. Uredništvo, administracija i štamparija

„Borba“, Trg Marksa i Engelsa 7. Poštanski fah 592.

radnog čovjeka” ; ; 1943. Od 15. novembra 1944. „Borba“ nastavi

izlaženje u Beogradu, a od 23. marta 1948. ! Zagrebu. Od 1. januara 1988. „Borba” se šta

Ipa u Beogradu kao jedinstveno izdanje.

TITO

Predsednik Republike odlikovao je „Borbu“ Ordenom zasluga za narod sa zlatnom zvezdom i Ordenom bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem.