Delo

О СРПСКОМ ИМЕНУ 117 u to doba. U jedno] povelji, kojom dariva samostanu sv. Marije na otoku Mljetu neka sela, inrade on naslov ,,az grešnij Stefan, velij kralj, namestnik i gospodin vse srpskije zemlje i Dioklije i Dalmacije i Travunije i hlmske zemljea podpisuje se na koncu povelje: „Stefan po milosti božijoj venčanij kralj i samodrž’c vsje srpske zemlje ipomorskije.lu Stjepan dakle razlikuje u podpisu točno „vse srpske zemije“ i onda opet „pomorske“, koje nisu srpske. No koje su te ponrorske zenrlje, a nisu srbske? To nanr tunrači sam naslov kraljev u istoj povelji, gdje najprije sponrinje „vse srpske zemlje“, i onda poimence nabraja ostale zenrije, koje nisu srbske, a te su Dioklija, Dalmacija, Travunja i Hlmska zemlja. Prvi dakle kralj od porodice Nemanjića jasno priznaje, da pomorske zenrlje njegove, poinrence Dioklija, Dalmacija, Travunja i Hum nisu srpske zemlje, jer ih inače ne bi posebice izbrajao, nego bi ih naprosto zvao srpskinri i uvrštio nredju „vsu srpsku senrlju". Da to točno razlikovanje srpske zenrlje od nesrpskih nije možda slučajno, svjedoči nanrah druga povelja Stjepanova, kojonr osniva Žiču. U toj povelji inrade on naslov „venčani prvi kralj vse srpsldje zemlje, Dioklije i Travunje i Dalmacije i Zahlmije1 2“, pa se tako i opet konstatuje, da ća i prvi Nemanjići nisu Dioklije, Travunje, Dalnracije i Zahumlja (pomorsku zenrlju) smatrali srpskimi. За тијем каже3: „Nasljednici Stjepana Prvovjenčanoga neprestano rasliKOvahu točno srpske ili raške zenrlje od pomorskih. Tako prinrjerice Stjepan Vladislav (1231—1243) inrade u jednoj povelji naslov „kralj vseh raških zenr’l i Dioklitije i Dalnracije i Travunje i Zahlnrje“, a u drugoj se podpisuje opet: kralj vseh srbskih zenr’l i pomorskih.4 Jednako rade redonr vsi Nemanjići. Napokon i sanr Dušan Silni (1331—1355) radi tako, te se naročito prije krunisanjaza cara redovito zove „kralj vsijeh srpskih zemalj i pomorskiliu ili u latinskih spisih „гех Servie, Dalnratie, Dioclie, Albanije, Zente, Chelnrenie et maritinre regionis rex.“ Ово тумачење није ни мало истинито. Треба знати: 1) да су владалачке титуле врло непоуздана грађа за историју. 2) да се Србија у старо вријеме звала Српска Земља (тако треба писати) и Србљи н. пр. у титулама деспота Стефана једно 1 Miklosich Fr. Monumenta serbica. str. 9 i 10. 2 Ibid. pag, II. 3 Ime Hrvat (1890) стр. 30. 4 Miklosich, op. cit. p. 25 i 27.