Gledišta

živački program, pretežno sociološki orijentisan, zahvata sve važnije aspekte života i rada omladine. U taj okvir spada i ova studija. Uvodni deo studije posvečen je teorijskim pitanjima slobodnog vremena, u prvom redu onim koja su u toj oblasti danas manje ili više spoma. Na primer, posebno se raspravlja pitanje kada padaju počeci masovnijeg korišćenja slobodnog vremena od strane širih društvenih slojeva. Isto tako razmatraju se socr jalno-ekonomski faktori koji su deteiminisali relativno kasnu pojavu fenomena slobodnog vremena kao „činjenice svakodnevnog života modeme i industrijske civilizacije”. Autor je s pravom veliku pažnju posvetio i faktom osmočasovnog radnog vremena kao odlučujućem uslovu za afirmaciju slobodnog vremena. Kritičko razmatranje pojma slobodnog vremena završava analizom definicije koju daje francuski sociolog žorž Dimazdije, po kome je slobodno vreme „skup aktivnosti kojima se ličnost može u potpunosti prepustiti, bilo u želji da se odmori ili razonodi, bilo da razvije svoje sposobnosti ili svoje dobrovoljno učešće u dmštvenim aktivnostima pošto se oslobodila svojih profesionalnih, porodičnih i dmštvenih obaveza”. Ovoj definiciji daje prednost, izmedu, ostalog, i zato što, po njegovom mišljenju, uspešno određuje funkcije slobodnog vremena, te je usvaja kao osnovni metodološki postulat istraživanja. Nakon teorijsko-istraživačkog okvira, koji je dat pretežno u formi skice, pažnja autora se zadržava na problemima obima slobodnog vremena omladine i materijalne osnove njegovog ostvarivanja, na njegovim osnovnim vrstama i interesima koje omladina u njemu ispoljava i na slobodnom vremenu koje se javlia u formi odsustva (godišnjih odmora, raspusta i sl.) U pokušaju utvrđivanja obima slobodnog vremena koje bi se po usvojenoj definiciji mo-

glo smatrati slobodnim suočava se sa nizom teškoća, prs svega, u razlučivanju slobodnog vremena od ostalih vrsta vanrednog vremena. Rezultat je relativno gruba i aproksimativna određba da je za omladinu (posmatranu kao celina) karakteristično „efefethmo slobodno vreme" od dva do tri sata dnevno. Fored rezultata svojih istraživanja obima slobodnog vremena onf ladine navodi i rezultate do kojih su došli drugi nemački ai> tori. Tako nas iscrpno informiše o istraživanjima Bliichnera, Plancka, Arlta i Wilmsa i dr., sa kojima se u mnogo čemu slaže uzimajući njihove rezultate za osnovu uopštavanja. Vrednost ovog dela stuđije izražena je u posebnim anatlzama slobodnog vremena pojedinih kategorija omladine. Tako se konstatuje (na bazi Bliicherovih istraživanja) da je obim slobodnog vremena školske omladine oko 6 časova, što je oko tri puta više nego u seoske omladine. lako autor ne čini pokušaje potpunijeg povezivanja obima slobodnog vremena pojedinih kategorija omladine sa vim mestom na klasno diferenciranoj društvenoj lestvici, on nas u ovom, kao i drugirh slučajevima znatno približava takvoj analizi. Na toj liniji su i podaci i zaključci koji se ođnose na prekovremeni rad koji je kod kategorija koje piipadaju siromašnijim' slojevima vrlo proširen. Analiza finansijskih mogućnosti za realizaciju slobodnog vremena uglavnom se zasniva na podacima koje su prikupili drugi autori (Bliicher na jednoj i Arlt i Wilms na drugoj strani). Pokazalo se da su autori primenjivali različite metodske postupke u prikupljanju podataka tako da se rezuk tati do kojih su došli teško mogu porediti. No ti rezultafi ipak upućuju na zaključak đa je većini omladine omogućen pristup skoro svim javnifn mestima za zabavu i razonodu: bioskop, pozorište, koncerti, sportska igrališta itd. Pokušaj utvrđivanja vrsta ihtenziteta interesa u slobod-

329