Gledišta

nom vremenu uvodi nas u „džunglu aktivnosti u dokohci”. U sportu, čitanju, mčnom radu, povrtarstvu i dmgim sličnim domaćim poslovima, poseti bioskopa, gledanju televizije, slušanju radija, muzike, igranju, posetama pozorištima, koncertima, putovanjima, ovoj ih onoj formi omladinskog udruživanja ne iscrpljuju se sve aktivnosti slobodnog vremena omladine. Ovo su samo češće upražnjavane dok se celoviti spisak nužno dopunjava i sa mnogo dmgih indlvidualnih varijacija. Od posebnog je interesa činjenica da autor raznovrsnost obhka korišćenja slobodnog vremena ne analizira sa stanovišta uniformnosti, ne anahzira ga kao efekat institucionalizovane zabave koja u savremenoj civilizaciji ima pretežno takav karakter. Pitanje uniformnosti jedino razmatra u smislu shčnosti aktivnosti slobodnog vremena omladine i starijih. Većina podataka koji su o ovome prikupljeni pokazuje da i omladina i odrash najčešće prate lake zabavne emisije (mahom iz oblasti zabavne muzike). Razhka, svakako, ima dosta, a najveću zapažamo kod slušalaca raznih crkvenih misa, što za starije predstavlja izrazito veću vrednost nego za mlade. Shčan je slučaj i sa emisijama sa pohtičkim sadržajem, koje se prenose sredstvima masovnog komuniciranja, Godišnji odmor (raspusti) obrađen je pretežno sa stanovišta koliko se putuje, kuda se putuje i zašto. Konstatovana je tendencdja izmene odnosa pasivnog i aktivnog korišćenja ovog vida slobodnog vremena (u korist aktivnog). Godine 1961. je 31% nemačklh stanovnika (od 17 do 70 godina) putovao na godišnji odmor. Od ovoga broja 39% je putovalo u inostranstvo. Omladina putuje prosečno više nego odrash. Pri kraju studije autor nas izvodi iz kruga empirijskih podataka o uslovima obezbeđenja i o načinima korišćenja slohodnog vremena i pokušava da uspostavi funkcionalnu vezu između pojave slobodnog vremena i suštinskih karakte-

ristika modemog industrijskog društva. Na toj lirđji kao relativne činioce pojave slobodnog vremena (uopšte i kod omladine posebno) navodi sledeće; „odvajanje od domaće zajednice i radnog mesta, prelaz od većih ka manjim porodicama i bitna ograničenja društvenih funkcija porodice, veći društveni i geografski mobilitet u vertikalnom i horizontalnom pravcu, pojačano übrzanje izmena drultva i porast složenosti i nepreglednosti društva sa stanovišta individualnog života i njegove orijentacije, proširen uticaj i značaj birokratskih velikih organizacija na svim poIjima, relativno veća individualna sloboda izbora u odnosu na poziv, mesto rada, mesto stanovanja, konfesije, krug prijatelja, bračnog dmga itd.” Zadnje poglavlje, pod naslovom „Interesi obrazovanja i slobodno vreme”, odnosi se na razmatranje one funkcije slobodnog vremena koju Dimazdije označava kao ~funkoiju razvitka hčnosti”. Iz mnoštva podataka koji se u vezi s tim navode evo ih nekoliko. Oko 70% omladine čita novine prateći najviše lokalne vesti a na drugom mestu sportske informacije. Casopisi se čitaju nešto manje, pre svega ilustrovani i radio-časopisi, kao i speoijalizovani časopisi za žene, modni i shčno. Knjige čita oko polovine omladine. Najviše se čitaju zabavni romani, zatim avanturističke knjige, stmčno-tehničke i kriminalni romani., Oko jedne trećine omladine; čita romane u nastavcima. U vezi sa daljim kultumimi razvitkom i usavršavanjemi konstatuje se da se u tomf smislu široko koristi slobodno vreme gotovo polovina: omladine ga upražnjava nat ovaj ili onaj način. Oko trtr četvrtine usmereno je u prav-' cu usavršavanja u oblasti iza-j brane stmke. Utvrđeno je das viši nivo obrazovanja pozitiv-i no korelira sa aspiracijama zas daljim usavršavanjem. Vrednost ove studije izra-/ žava se, pre svega, u mnogirm brižljivo prikupljenim inforn macijama o svim važnijinn stranama korišćenja slobodf

330