Gledišta

nog vremena nemačke omladine. Šteta je što_ autor nije mogao da izvede šire i produbljenije zaključke u _ skladu sa ranije formulisanim teorijskim stavovima. Ova manjkavost uslovljena je, pored ostalog, i činjenicom da je za uopštavanja nedostajalo i više kritički proverenih iskustvenih podataka jer postojeći nisu dozvoljavali veći stepen komparativnosti. Isto činjenica da navedeni teorijsko-hipotetički okvir (zasm> van na izlaganju Dimazdijea i Fridmana) za ispitivanje slobodnog vremena nije skladno

„ispunjen” iskustvenim materijalom umanjuje stvamu vrednost ove, inače, veoma aktuelne studije. To se, između ostalog, izražava i kroz to što se slobodno vreme omladine samo u minimalnoj meri analiziralo sa stanovišta funkcija koje u sebi nosi. U celini uzev, studija, kao jedan od prvih sistematskih pokušaja dubljeg sagledavanja slobodnog vremena dine zaslužuje punu pažnju i stmčnjaka, ali i ne samo njih.

vera tasić