Gledišta

U savremenoj literaturi je izneto dovoljno činjenica da se suština društvenih odnosa, dmštvenih i političkih stmktura kapitalistidkog društveno-političkog sistema zasniva na privatnim sredstvima za proizvodnju, na osobenom načinu prisvajanja, cdnosno na delovanju ekonomskih zakonomernosti svojstvenih za kapitalističko društvo, s jedne, te da su društvena nadgradnja i odnosi u njoj podređeni ovim odnosima, da se njena osobenost i bitne karakteristike ogledaju u privatizaciji društvenog, političkog i svakog dmgog odnosa i oblika života, s druge strane. Saobrazno takvim odnosima, dovek kao društveno i političko biće podređen je fetišu robe i profita, odnosno principima privatizacije društvenih i drugih odnosa, u čemu se ogleda i sastoji njegova opšta i konkretna otuđenost. U toj otuđenosti, kako Marks ističe, rob kapitala je i kapitalist i najamni radnik. Međutim, razlika između njih postoji i ona se ogleda u tome što se prvi kapitalist oseda dobro jer je spoznao „otuđenje kao sopstvenu moć i u njemu poseduje privid ljudske egzistencije” dok se najamni radnik oseda uništen jer je spoznao „svoju nemoć i stvarnost neljudske egzistencije”. 3 ) Kao što je poznato, ovakvi odnosi stvorili su dve osnovne i antagonistic strukture definisane kao klase. Medutim, pored ove dve osnovne i antagonističke strukture, u okviru onih koji otudenje poznaju kao sopstvenu moć takode postoje razlike koje se ogledaju u velidini i organskom sastavu kapitala, pa srazmemo veličini kapitala i u zauzimanju određenog položaja u okviru klase, u društvu uopšte i posebno u najširoj političkoj organizaciji tog društva, u državi. Pomenute razlike između njih uslovile su i stvaranje političkih institucija i organizacija sa ciljem da se stečene pozicije kapitala i položaja očuvaju. Dakle, nosioci privatne svojine i privatizacije društvenih i drugih odnosa udružuju se u politidke organizacije, odnosno u politidke partije sa jedinim ciljem i zadatkom da očuvaju svoj materijalni interes i privilegovan položaj, da održe i sačuvaju svoju društvenu i političku mod, koja kao što je ved receno, proizlazi iz privatne svojine i privatizacije društvenih i drugih odnosa na toj osnovi, itd. Prema tome, kapitalistidkom društveno-političkom sistemu je imanentan višepartijski sistem, a poiitidka partija je onaj adekvatni oblik političkog, ideološkog i praktidnog povezivanja pojedinaca i grupa o kojima dr S. Vradar govori u svojoj studiji. Međutim, iz sasvim drugih razloga u tim istim okvirima na drugoj strani oni koji osedaju svoju nemod i stvarnost neljudske egzistencije se udružuju, sa manje ili vise uspeha, i stvaraju svoju politidku organizaciju, koja po svojoj organizacionoj strukturi lidi

3 ) Uporedi: K. Marks —F. Engels, Sveta porodica, „Kultura", 1959, Beograd, str. 79—81.

473

VISEPARTIJSKI SISTEM U SOCIJALIZMU