Gledišta

stoji od dijalektičke metode i materijalističke teorije. Mi smo ovdje daleko od filozofskog puritanizma koji bi dsključivao uzajamno djelovanje politike i filozofije na društveni život, a još dalje od insistiranja na scijentističkoj interpretaciji filozofije. U stvari, ovdje je težište na isticanju superiordinirajućeg karaktera filozofije i na ukazivanju da je taj odnos u socijalizmu obmut, tj. neprirodan. Prema tome, taj odnos nije marksovski, jer je Marx nastojao da ostvari jedinstvo filozofije i politike samo tamo gdje je to jedinstvo bdlo moguće i da prvu uvuče u političke borbe..." Muminović u daljem tekstu govori i o krizi filozofske misli kod nas neposredno posle oslobođenja. „..Nakon izvjesnog lutanja i ozbiljnog traženja izraza za odnos koji je uspostavljen prema svijetu, dmštvu i čovjefcu iz horizonta novog dmštva, pojavila se generacija mladih mislilaca koji su žarom filozofskog kreativizma pomogli da se prebrode i teškoće političkog sukoba sa staljinizmom. Trebalo se obračunati ne samo s dogmatskim mišljenjem nego i sa sopstvenim znanjem filozofije. Tako je prevladavanje staljinističke ortodoksije moglo doći tek poslije solidnog studija Marxova djela i konfrontiranja s postojećim filozofskim orijentacijama, što je unijelo nove teme u našu filozofiju. Ponajpre je došla pod udar fcritike postojeća staljinistička i tradioionalna klasična podjela filozofije na discipline. Ali i Marxova deviza nepoštedne kritike svega postojećeg, u svojoj humanističkoj proklamaciji primjenjivana u obračunu sa staljinizmom, morala se protegnuti i na kritiku one politike koja je u nedostatku hrabrosti dolazila do bezličnog dijaloga sa filozofijom. Sad se uz malu rczervu moglo reći; prošlo je vrijeme kad su filozofija i politika nastupale zajedno. Filozofija se u krugu pomenutih mislilaca dovoljno osamostali la, ušla u fazu izvjesne akomodacije marksizma sa eminentnim pravcima evropske filo-

zofije, što je dovelo do diferenciranja nekih struja u njoj, bar u odnosu na neke funda- ■ mentalne filozofske kategorije. S dmge strane, politika, ko ja je na unutrašnjem planu zaostajala počela je u svojoj dogmatičnosti da se ’spasava' 1 optužujući filozofiju za apstraktnost, napuštanje Marxa,, i da traži od nje da prioritetno 'objašnjava naša dostignu--, ća i uspjehe’. Uz to se mogao c razabrati dmperativ da filozofija ne treba toliko da se mije--: ša u stvari politike. Filozofijac to ne bi ni činila kad bi poli--i tika dobro vodila svoj posao ; c kad se u njenoj praksi ne bi; nazirali neki maniri svojstvenir tipično birokratskoj poziciji r kad to ne bi bilo u suprotnoc sti sa proklamiranim humaniti stičkim principima socijalistiii čkog dmštva. Naravno, to fin iozofiju nije moglo sprijeoiij; da dosegne nivo na kome su; došli do izražaja oni filozofi; ski kvaldteti koji su je uvrstilli među najveća filozofska suj vremena dostignuća u svije;i tu.”

PRIVREDNI GLASNIK br. 3/1968.

MIODRAG JOVANOVIC: Uid ga monetamo kreditnili fakti.J ra u privrednom razvoju j [ dne nacionalne ekonomije; o DRAGOLJUB SIMONOViO Kooperacija načdn rešen r agramog i seljačkog pitanj’. . ; VIDEN RANDJELOVIĆ: NL še stočarstvo i njegov položiš u reformi; prof. inž. DUŠAA BABIĆ: Planiranje dugorn čnog društveno-ekonomskco razvoja sa osvrtom na plarj; ranje u vodoprivredi; NAJEi ŽIVANOVIć: Iskustva u skio ćivanju radnog vremena j: području Komore Zaječts; MILORAD ĐURIĆ: Ekonotc ski školski centar u Nisši RELJA ĐORĐEVIC: Da obrazovati kadrove široiof ili uskog profila; GORČ3 JOVAN: Posvetiti veću p.q nju unapređenju odmoran rekreacije radnika; inž. AtJ OGNJANOVIC: Osvrt na naic Zakona o javnom prevozuu: drumskom saobraćaju; i drii

1262