Gledišta

pozitivno i negativno nisu međusobno izolovani elementi, nego su isprepleteni i zavisni jedni od drugih. Međutim, to ne znači da je u analizi samoupravljanja najispravnije usvajanje jedne koncepcije ravnoteže i jednake proporcionalne prisutnosti „pozitivnog” i ,jiegativnog”, prednosti i nedostataka da bi se sagledale njegove dobre i slabe strane. Odnos između tih „strana” i momenata u razvoju samoupravljanja uvek je konkretno istorijski uslovljen. Cilj teorijskog razmatranja samoupravljanja je dati presek sadašnje slike i uočiti tendencije razvitka konkretne samoupravne prakse. Ali, pri sagledavanju tendencija drustvenog razvoja u današnjim socijalističkim društvima uopste, često je prisutna koncepcija jednog naivnog, nekritickog optimizma, u kome snage svetlosti, progresa, obavezno, po nuždi istorije pobeđuju sile mraka i nazatka. Takvo shvatanje automatskog društvenog progresa uočljivo je i u nas kad se govori o perspektivama samoupravljanja. Međutim, ako se govori o tendencijama društvenog razvoja, onda je nužno uočiti sve moguće tendencije, a ne samo , one koje su najpoželjnije. Sem toga, pored ukazivanja na mogućnosti drugih, a ne samo omh najpovoljmjih trendova društvenog razvitka, treba ispitati pod kojim uslovima i kojim sredstvima socijalističko društvo moze obezbediti stvamu pobedu najpovoljnijih perspektiva svog razvntka. i A to znači ispitati u kome smem i na koji nacm moraju delovati motome snage socijalističkog dmštva da bi između ; raznih mogućnosti dmštvenog razvoja bile reahzovane zai- , sta one koje najviše obezbeđuju progres socijalizma i samoupravljanja. Na osnovu naše dmštvene prakse, koja je u velikoj meri još I opterećena starim stmkturama vlasti i dmstvemh odnosa ; i u kojoj je samoupravljanje često priguseno omotacem . materijahre nerazvijenosti i moći tih stmktura, tes , ° i govoriti o svemu onome mogućem, istonjski radikalno j novom što ona sobom treba da nosi kao razvijen celovit f sistem. Tek kada to postane, samoupravljanje moze da , ispolji sve svoje prednosti nad ranijim obhcmia organizacije dmštvenih odnosa. Stoga, i kad se govon o slabn stranama naše samoupravne prakse, to ne™ da to imanentne slabosti samoupravljanja. Tek ondaJ određeni način organizacije dmštvemh odnosa . [ svoju zrelost, moguće je izvlačiti relevantne zaklju nieaovim slabostima. Cinjemce iz nase dmstvene pra nisu dovoljne za donošenje potpunijih zakljucaka o o • ; mada se i na osnovu zametaka jednog novog dmstvenog j odnosa i sagledavanjem mogućnosti njihovog razvnka, n J teorijskom planu, mogu iznaći neki elementi ocene jednog budućeg razvijenog samoupravljanja. Takvo teonjsko r matranje korisno je jer unapred može da | na mogućnost nastajanja određemh problema ' | tualno predloži rešenje za njih. Ali vazmje je da našem postojećem dmštvenom stanju iznađu om odnos r P robl.mi koji su, iako ne pro Maze iz od bitnog značaja za njega, jer predstavljaju kocmce prepreke njegovom razvitku.

1676

ZORAN VIDOJEVIĆ