Gledišta

kakvo samoupravljanje može i treba da bude, odnosno snažno prisustvo ideje samoupravljanja u političkoj svesti masa, jedan je od veoma značajnih rezultata našeg dosadašnjeg, nedovoljnog i ograničenog samoupravnog razvitka. I sama teorijska saznanja, ustavna, zakonska i idejno-politička razrada koncepta samoupravnih institucija i procesa kao sastavni deo šire shvaćene te svesti, predstavljaju važan rezultat i faktor razvoja samoupravIjanja. ’remda pretežno predstavničkog karaktera, naše samoupravljanje i kao takvo približava odlučivanje radniku i „običnom” čoveku i smanjuje večitu distancu između upravljača i izvršilaca u odnosima u radu i društveno-političkom životu. lako zbog pretežnosti predstavničkog samoupravljanja ti „obični” Ijudi u ograničenom broju prolaze kroz samoupravne organe, ipak je to proces koji klasna i birokratska organizacija društva ne poznaju i ne mogu da uspostave i koji je značajan korak napred u savlađivanju političkog elitizma. ‘O makar i ograničeno političko dejstvo „običnog čoveka”, njegova mogućnost da se makar i delimično realizuje kao slobodno biće, da detronizira večite političke sile oličene u otuđenoj državi i političkim organizacijama, ta njegova makar i nedovoljno razvijena svest o svojoj ulozi ipak predstavljaju neobično važan rezultat naše dosadašnje samoupravne prakse. avremeni društveno-politički sistemi u svetu doživljavaju krizu „institucija”. Ukohko i samo nije institucionalizirano toliko da guši ono što predstavlja njegovu bit samodelatnost radničke klase i društvenih snaga koje je slede samoupravljanje kao politička, individualno-kolektivna kreacija predstavlja izlaz iz te krize. Ono revalorizuje antički pojam demosa i demokratije, sa kojima je nerazdvojivo vezano, što je moguće neposrednije odlučivanje o svim društvenim pitanjima. Stoga u eri preovladavanja političkog posredovanja, zasnivanja političkih sistema na upravljanju u ime naroda ili radničke klase samoupravljanje ima mogućnost da institucije potčini jednoj izvomoj političkoj delatnosti radničke klase i celine progresivnih snaga društva. Međutim, ni ono ne može bez političkog posredovanja. Ali karakter tog posredovanja mora da bude suštinski drugačiji. iko se odvija pretežno na verbalno-teorijskom planu i često, onda kada je uperena protiv konkretnih interesa moćnih grupa ili pojedinaca, nije efikasna, javna reč u našem današnjem društvu znatno je izrazitija i slobodnija nego u sistemu državno-partijskog ekonomskog, političkog i ideološkog monopola. Ta reč još nije postala übojito političko oružje proizvođača. Ali ona je realni politički i demokratski fakt s kojim se mora sve više računati. Ona je indikator promenjene političke atmosfere i već sada se može nazreti da njen sve izrazitiji kvantitativni rast polako prelazi u kvalitet, u začetak oblikovanja snažnog socijalističkog javnog mnenja u našem društvu. lako nastaje ne samo kao nameravani rezultat političkih fomma već i pod pritiskom složenih problema i teškoća same diu-

1679

u cemu su SNAGA I SLABOST SAMOUPRAVLJANJA