Gledišta

bi mogao da bude onakva pokretačka snaga za socijalizam kakva je profit za kapitalizam. Međutim, tu nije reč o pukom pojedinačnom interesu proizvođača kao izolovanili individua, već o rezultanti koja proizlazi iz usklađivanja individualnih, užih i širih interesa na svim društvenim nivoima. Ali važno je to što samoupravljanje pruža mogućnost za uspostavljanje direktnog odnosa između rezultata individualnog rada i materijalnog priznavanja tog rada. Ono što kapitalistički ili savremeni etatistički oblici socijalističkih proizvodnih odnosa nikad do kraja ne mogu da učine, tj. da u največoj mogućoj meri zainteresuju proizvođače za proces i rezultate proizvodnje, samoupravljanje, uspostavljanjem tog direktnog odnosa, ima najviše šansi da postigne. Po tome, samoupravljanje u načelu pruža najviše mogućnosti za razvitak proizvodnih snaga. Međutim, neophodno je postojanje niza uslova da bi materijalni interesi udmženih proizvođača bili pokretačka poluga razvoja samoupravnih proizvodnih odnosa, da bi se uspostavila ta neposredna veza između rezultata rada i materijalnog nagrađivanja rada. Prilikom razmatranja uslova koji moraju postojati da bi se samoupravljanje osnažilo i postalo dominirajući proizvodni odnos i društvena realnost, često se polazi od teze da oni moraju biti prethodno u potpunosti prisutni da bi uopšte imalo smisla početi izgradnju samoupravljanja. S druge strane, pojavljuje se spontanistička i mehanistička težnja da jednom otpočeto, samoupravljanje, makar i kad su ti uslovi nedovoljno prisutni ili kad nekih od njih uopšte i nema, može samo od sebe da ih stvori. Oba stava su „ideološka” i u suštini predstavljaju interese određenih društvenih grupa koje iza njih stoje. Prvi odlaže unedogled početak izgradnje samoupravnog društva, odvajajući fazu stvaranja uslova za samoupravljanje od procesa samoupravljanja. Drugi, vrlo često uočljiv u našem sadašnjem društvu, mistifikatorski prilazi jednom embrionalnom obliku samoupravljanja, pripisujući mu svemoć u revolucionamom menjanju draštva, ne dolazeći do pitanja šta pored samoupravnih institucija još mora postojati da bi samoupravljanje postalo dominantni draštveni odnos i da bi te institucije mogle delovati kao samoupravne u samoj praksi. Jedno nerazvijeno draštvo, kakvo je naše, može se izgraditi kao samoupravno samo ako upor e d o sa mstitucionalnim ustrojstvom samoupravljanja, iznalaženjem raznovrsnih samoupravnih formi, teorijskim i normativnih koncipiranjem „optimalnog modela samoupravljanja” gradi uslove potrebne da bi te institucije i forme živele i funkcionisale kao samoupravne. To znači ne čekati prethodno uspostavIjanje svih tih uslova, ali i ne verovati da institucije, forme i zamisli, „bačene” u draštveno stanje gde tih uslova ili uopšte nema ili ih nema dovoljno, mogu izvršiti magični preobražaj tog stanja u pravcu autentičnog samoupravIjanja. A tu se ponovo postavlja pitanje kvaliteta angažovanja onih socijalnih snaga koje svojim delovanjem treba da übrzavaju nastanak tih uslova. Od tih uslova pomenuću one koji mi se čine bitni, a nedovoljno su prisutni ili, pak.

1682

ZORAN VIDOJEVIC