Gledišta

uopšte nisu prisutni u našem sadašnjem društvu. Takođe ću uzeti u razmatranje one faktore koje smatram najvažnijim u njihovom stvaranju. U sferi društveno-ekonomskih i političkih odnosa samoupravIjanje je ostvareno onoliko koliko proizvođač samostalno raspolaže viškom svoga rada i koliko je eliminisana birokratija kao otuđena društvena moć socijalističke države i pohtike avangarde. Svakako, puni razvitak samoupravIjanja moguć je u uslovima snažno razvijenih proizvodnih snaga, odnosno proizvodnje velikog viška rada. Međutim, ono je realno moguće i kad je taj višak rada relativno mali, ali kad njime raspolažu oni koji su ga proizveli. iMesumnjivo, tu je važno pitanje nužne količine viška rada na kojoj uopšte može otpočeti izgradnja samoupravljanja kao novog društvenog odnosa. Siromašno socijalističko dmštvo mora proći kroz fazu etatizma dok proizvodne snage ne budu u stanju da stvore tu neophodnu količinu viška rada. Međutim, za samoupravljanje je bitan način raspodele viška rada. Sve dok ona nije u mkama proizvođača tog viška, ne može delovati onaj faktor koji treba da bude motor razvitka proizvodnih snaga i samoupravnih odnosa materijalni interes proizvođača kao individuuma i kao udmženih proizvođača. Tek tada taj elemenat u organizaciji proizvodnih odnosa postaje ekonomski relevantan. A politički čin vraćanja viška rada onima koji ga proizvode predstavlja korak od prvorazrednog, društvenog posebno ekonomskog značenja. Ali taj korak znači eliminisanje mnogih parazitskih, zapravo eksploatatorskih funkcija niza stmktura još glomaznog aparata države i poiitičkih organizacija, kao i dela vanprivrednih delatnosti. Ako sve te strukture neopravdano imaju privilegovan položaj u draštvu, ako zahvataju veliki deo viška rada proizvođača, to onda znači da je radi značajnijeg razvoja samoupravljanja neophodno oduzeti sva sredstva koja su one eksproprisale od proizvođača, vratiti ih njihovim stvaraocima i spre č i t i mogućnost novih oblika te eksproprijacije. Inače, samoupravljanje će stalno biti ograničeno, čak će se, ukoliko se ne ukine privilegovani položaj tih stmktura, situacija u tom pogledu pogoršavati, jer će se stalno produbljivati razlika u materijalnom položaju između njih i proizvođača i sve manji deo viška rada ostaće na raspolaganju proizvođačima. Pri tome ne treba zaboraviti činjenicu da je aparat svih tih struktura i pored izvršenog smanjenja još uvek neracionalno obiman, što uzrokuje veliko opterećenje za one koji ga izdržavaju. U takvom stanju samoupravljanje nikako ne može steći svoju materijalnu podlogu, bez koje se ne može razviti. A u menjanju tog stanja socijalistička država koja mora da bude jedan od najvažnijih faktora razvoja i zaštite samoupravljanja i njegov integralni činilac ima veliki značaj. Međutim, da bi to stvarno mogla učiniti, ona i sama mora da bude sasvim drugačije sagrađena u odnosu na sadašnju strukturu. Ovakva kakva je danas ona je deo te strakture i stoga ne može ni preduzeti nešto radikalnije u tom pravcu. Država može biti značajan činilac razvoja samoupravljanja samo ako u njenim najvažnijim organima

1683

U CEMU SU SNAGA I SLABOST SAMOUPRAVLJANJA