Gledišta

način vrši to usklađivanje. Samostalnost dovedena do apsolutizacije i fetiša pretvara se u svoju suprotnost nesamostalnost. Jedino se menjaju faktori od kojih su proizvođači u tako „samostalnom” radnom kolektivu zavisni. Stoga takva samostalnost nije u interesu ogromne većine proizvođača. Ona odgovara određenim interesnim grupama unutar radnog kolektiva, koje u njemu imaju najvažnije pozicije i privilegovan položaj. Koristeći se takvom samostalnošću, one čvrsto nastoje da održe te pozicije i onemoguće da ih iko ugrozi ~sa strane”. Otuda se ta njihova pozicija neprestano reprodukuje i pored svih kri.ika i ukazivanja na potrebu da na rukovodeća mesta dođu u svakom pogledu kvalifikovani Ijudi. U takvoj situaciji društvena svojina se nužno rastače i degeneriše u grupnu ih, češće, faktički klikašku svojinu. Na planu privrednog života i poslovanja takvo stanje mora da se ispolji kao stihijska, neracionalna, rascepkana, neproduktivna proizvodnja i često besprincipijelna konkurencija. Neusklađena robna proizvodnja koja počiva na nisko-produktivnom radu, nepovoljnoj kvalifikacionoj strukturi radne snage i često nestručnom rukovođenju mora da ispolji mnoge oblike stihijnosti, ekonomskih i socijalno-političkih kriza, niske produktivnosti i nemogućnosti realizacije proizvoda. Sve se 10 odražava na materijalni položaj proizvođača, koji u većini slučajeva stagnira ili se pogoršava. Takva proizvodnja ugrožava osnovne uslove egzistencije proizvođaea, jer, zato što je neproduktivna i neracionalna, oni koji njome rukovode traže spas u otpuštanju s posla velikog broja proizvođača. Ako je jedan od izlaza iz ovakvog stanja usklađivanje različitih interesa i ostvarenje realno moguće i prave samostainosti, onda se postavlja pitanje ko može da bude subjekt tog procesa. Usklađivanje različitih interesa u društvu i uspostavljanje realno moguće samostalnosti privrednih i društveno-političkih jedinica, radi jačanja pozitivnih a suzbijanja negativnih strana robne proizvodnje, mora biti višedimenzional n o. Kao što postoji birokratski dogmatizam koji veruje da su država i vodeća partija u mogućnosti da učine sve i da reše svaki problem, isto tako postoji i samoupravni dogmatizam (u stvari, on je samo varijanta prvog) koji smatra da samoupravljanje, kao takvo, ograničeno i nerazvijeno, može samo da izvrši usklađivanje različitih interesa i obezbedi efikasnost funkcionisanja proizvodnih odnosa i integraciju društvenog rada. To je vrlo prisutna logika spontaniteta, čiji su koreni u interesu određenih privilegovanih birokratskih grupa u proizvodnji i političkom životu, kojima odgovara faktički neintegrisana proizvodnja i neusklađenost pojedinačnih i užih sa širira i globalnim dmštvenim interesima. Jer one nastupaju kao jedina snaga usklađivanja i integracije, koja, potičući iz interesa tih gmpa, mora da bude jalova i fiktivna. Kad kažem višedimenzionalno usklađivanje interesa, usmeravanje društvenog razvitka u celini i integracija dmštvenog rada, imam u vidu sadašnji nivo razvijenosti samoupravIjanja. Stoga pod tim podrazumevam procese koji već sada

1687

u CEMU su SNAGA I SLABOST SAMOUPRAVLJANJA