Gledišta

kroz samoupravljž aje teku u tom pravcu, kao i delatnost socijalističke države (ali promenjene strukture njenih najviših organa), ulogu nauke u tom procesu i sve faktore formiranja društveno-političke svesti, prvenstveno Saveza komunista, koji mora da bude avangarda samoupravljačkih snaga, pre svega onih iz sfere materijalne proizvodnje. Apsolutizacija jednog metoda, apriomo zaziranje od drugog, nesagledavanje nužnosti kombinacija i kompleksnosti metoda usklađivanja i usmeravanja dmštva na današnjera stupnju razvitka našeg samoupravljanja zapravo su primer dogmatske svesti i odbrane birokratskih interesa. Birokratski interesi koji dovode do pojave dezintegracije dmštvene svojine i stihijskih dejstava robne proizvodnje, krijući se pod plaštom autonomije, ne mogu biti otklonjeni izolovanom akcijom proizvođača. Zato je potrebna toordinacija aktivnosti mnogih snaga, koja mora da obuhvati dmštvo u celini. Ukoliko je država jedini, najvažniji činilac usklađivanja raznih interesa, dmštvenog usmeravanja i integracije, onda je reč o etatističkom sistemu. Međutim, ako je socijalistička država samo jedan od faktora usklađivanja odnosa u proizvodnji, različitih interesa i usmeravanja dmštvenog razvitka, ona može da bude integrisana u samoupravljanje i da postane jedan od njegovih najvažnijih oslonaca. To znači da u jednom društvu koje u uslovima mnogih i oštrih protiv rečnosti nastoji da izgradi samoupravljanje država ne ’sme da uzurpira ulogu nosioca razrešavanja tih protivrečnosti (uostalom, na taj način ona to i ne može uspešno činiti), nego da deluje zajedno sa ostalim činiocima koji mogu doprineti tom razrešavanju. Veoma je važno kada se iz samog samoupravljanja rađaju fonne integracije društvenog rada i draštva u celini, uskla- ; đivanja interesa proizvođača i usmeravanje dmštvenog razvitka. Ali, s obzirom na to da je samoupravljanje još nejako, te forme će se uspešnije razvijati ako se uz pomoć i dmgih podobnih dmštvenih činilaca krči prostor za njihovo jačanje. Gde god se one pokažu kao dovoljno snažne, izlišno je nametati neke dmge forme stimulacije dmštvene integracije i usmeravanja razvitka dmštva i tražiti pomoć za njihovu afirmaciju. Jer tada bi se svaka takva pomoć pretvorila u birokratsko tutorstvo, a samim tim i onemogućila samoupravljanje. S dmge strane delatnost svih tih dragih činilaca ima opravdanje u društvu koje se kreće u pravcu samoupravljanja, jedino ako doprinosi snaženju tih samoupravnih oblika dmštvenog povezivanja, integrisanja i usmeravanja. Kad govorimo o državi kao jednom od tih faktora pomoći razvitku takvih oblika, onda ona mora biti po svojoj organizaciji i stmkturi prilagođena tom zadatku. U njenim i najvišim organima, koji donose najvažnije političke odluke ; koje određuju sudbinu samoupravljanja, dominantnu ulogu moraju imati sami proizvođači. Bez toga ona se pretvara f u emanaciju bivših struktura i objektivno ne može doprineti napretku samoupravljanja, već postaje njegova £ kočnica. Mislim da se mora razbijati jednostrano shvatanje po kome svaka intervencija države u „poslove samo-

1688

ZORAN VIDOJEVIC