Gledišta

uslova i potreba da odumire od onoga što on mora da razvija i jača. Ako je radnička klasa na svim važnijim društvenim punktovima odlučujuće prisutna, ako čitav sistem ima radničko-klasni karakter, onda usmeravanje i usklađivanje privrednog i društvenog života uopšte, ima posve drugačiji vid. Etatizam uvek znači natpoziciju u odnosu na radničku klasu. Međutim, ako se u državnim organima u odlučujućoj meri nalaze udruženi proizvođači, onda ta natpozicija otpada. Svakako, za to je potreban još jedan dodatni uslov, a to je da se proizvođači ne pretvore u profesionalne upravljače, nego da stalno sjedinjuju u maksimalno mogućoj meri svoju proizvodnu i političku funkciju. U tom pogledu sistem izbora ima vebki značaj. Međutim, nije dovoljno da oni dominiraju samo u državnim organima. Bez njihove dominacije u svim društveno-političkim organizacij ama, osobito u Savezu komunista, politička organizacija društva neće biti dovoljno klasnog karaktera i neće biti dosledno samoupravna. U onim segmentima te organizacije u kojima udruženi proizvođači nisu ovladali ključnim pozicijama, nužno se zadržava birokratizam i formiraju interesi koji se suprotstavljaju interesima proizvođača. Ako se celokupna politička organizacija konstituiše na pomenuti način, onda se i pitanje autonomije osnovnih proizvodnih i društveno-političkih jedinica postavlja drugačije, zapravo tek takva globalna politička organizacija društva pruža uslove za stvamu autonomiju koja nije sama sebi cilj, iza koje se ne kriju interesi uskih vodećih grupa. Ona dobija svoje stvame garantije jer udruženi proizvođači dominiraju celokupnim društvom, od svog radnog mesta do najviših dmštvenih organa. Usklađivanje interesa osnovnih proizvodnih i društveno-pohtičkih jedinica, iako je nužno u određenoj meri ograničavanje tih interesa, ne oseća se ako ograničavanje, već kao realno moguća afirmacija tih interesa u sklopu dmštvene celine samoupravnih odnosa. Tek sveukupna dominacija udruženih proizvođača u dmštvenom životu ukida korene etatizma i birokratizma i na dijalektički način uspostavlja odnose autonomije i draštvenih interesa u celini. Naše dmštvo izbacilo je na površinu i one odnose koji su jasno pokazali da se pod firmom samoupravljanja mogu uspostavljati takvi obhci dmštvene nejednakosti da samoupravIjanje u jednim radnim organizacijama koje imaju monopolske pozicije može da bude indiferentno prema činjenici da usled takve pozicije one vrše eksploataciju drugilt radnih organizacija. Takvo samoupravljanje vodi potpunoj zatvorenosti u odnosu na dmštvo i stanju u kome jedni samoupravni kolektivi, na osnovu svog privilegovanog položaja, neprestano povećavaju svoje lične dohotke, dok dmgi, bez svoje krivice, žive na egzistencijalnom minlmumu. Baš povodom ovih pojava ispoljava se samoupravm dogmatizam, rezonujući da su to samo nužne propratne pojave jednog dmštvenog i političkog rasta, da su one uslovIjene objektivnim okolnostima u kojima se nalaze pojedine privredne grane i vanprivredne delatnosti. Međutim, te

1690

ZORAN VTDOJEVIC