Gledišta

i obrazovanja samoupravljača ne bude dovoljno visok da sami mogu autoritativno pronalaziti adekvatna rešenja svih iskrslih problema. Sve dok taj nivo nije postignut, oni su u stručnom, a time, u najboljem slučaju deiimično, i u političkom pogledu zavisni od tehnokratije i birokratije. Oni se u mnogim slučajevima moraju oslanjati na one alternative i rešenja koje nudi određena grupa profesionalnih upravljača. Ne mora svaka ta grupa da se pretvori u birokratsko-tehnokratsku, da protura ona rešenja koja odgovaraju njenim interesima a ne interesima proizvođača. Ali u uslovima kad proizvođači nemaju dovoljno mogućnosti da sami predlože drugačije rešenje ona to raože da postane. Naše samoupravljanje nalazi se danas otprilike u takvoj situaciji. Postoje mnogobrojni samoupravni organi i institucije. Birokratija i tehnokratija spustile su se na nivo tih organa i institucija i nastupaju manje vidljivo, kamuflirane plaštom stručnosti, znanja, iskustva „proverene revolucionarnosti” i zasluga. Jedino ako samoupravni organi i proizvođači neprestano imaju mogućnost da uspostave naknadnu kontrolu efekata onih rešenja koje su predložile grupe stručnjaka i rukovodilaca i da pozovu na odgovornost te grupe u slučaju neuspeha, mogu se smanjiti opasnosti od uzurpiranja odlučivanja unutar današnjeg samoupravljanja i eventualne težnje da se te grupe pretvore u privilegovan sloj koji ima prvenstveno na umu zadovoljenje svojih interesa. Ta mogućnost samoupravljanja nesumnjivo postoji i na jednom relativno niskom stupnju njegovog razvoja. Velika demokratska prednost samoupravljanja nad svim sistemima u kojima je većina proizvođača samo puki izvršilac odluka jednog tehno-birokratskog štaba, sastoji se baš u mogućnosti te relativne kontrole rada rukovodećeg stručnog aparata. Ah to još nije potpuno rešenje. Jer tehnobirokratija uvek može da se opravdava sticajem objektivnih okolnosti zbog kojih je predlog za koji se ona zalagala promašio i pokazao se nepovoljan po proizvođače. U situaciji kad sami proizvođači još ne mogu da imaju potpunije znanje o poslovima koje ona obavlja, naknadno pozivanje od strane proizvođača takve stručne ekipe na odgovomost zbog njenog poslovanja može da se pokaže i kao nedovoljno efikasno. Ali ipak to predstavlja značajnu demokratsku mogućnost samoupravljanja. U uslovima kada ne postoje svestrane mogućnosti kontrole rada te rukovodeće stmčne ekipe, ona može da bude nezainteresovana za stvarno unapređenje razvoja proizvodnih snaga i racionalno poslovanje. Njoj čak može da pogoduje niska produktivnost rada i neracionalno poslovanje jer ona i u takvim uslovima ima privilegovan materijalni položaj, dok masa proizvođača živi u posve nepovoljnim uslovima. Racionalno poslovanje i organizacija proizvodnje povlače i njenu odgovornost. Cim ona nije zainteresovana da se uspostavi takva odgovornost, i samo njeno znanje pokazuje se kao neproduktivno jalovo. Ona postaje kočnica razvoja proizvodnih snaga i prepreka samoupravnim dmštvenim odnosima. Sadašnje samoupravljanje u znatnoj meri sputava pomenuta sprega tehnokratije i birokratije. To je kombinacija otu-

1693

u cemu SU SNAGA I SLABOST SAMOUPRAVUANJA