Gledišta

cija na takve teškoće javljaju se teorije o tehnokratsko-birokratskom, efikasnom, kompetentnom odlučivanju pojedinih stmčnjaka ili njihovih timova. Međutim, svaka vrsta takve menadžerske efikasnosti, iako može da donese određene rezultate u podizanju produktivnosti rada, u suštini je manifestacija otuđenog položaja čoveka u procesu rada. Ona počiva na stalnom produbljivanju jaza između upravljača i izvršilaca, ostavlja proizvođače u trajno inferiornom položaju i u biti ništa ne menja u njihovom dmštvenom statusu u odnosu na onaj koji su imali kroz svu istoriju klasnog dmštva. Kao takva, ona je za samoupravno dmštvo neprihvatljiva. Ako samoupravno kolektivno odlučivanje sada pati od nedostatka efikasnosti, posmatrano na duži istorijski period, ono će, svakako, biti efikasnije od svakog menadžerskog odlučivanja. U situaciji kad se ono razvija u nizu dmštvenih protivrečnosti, pri različitom nivou mogućnosti Ijudi da kvalifikovano odlučuju, teškoće koje prouzrokuju pojave nedovoljne efikasnosti samoupravnog odlučivanja predstavljaju nužni danak procesu emancipacije masa i njihovom oslobađanju od pokoravanja raznim vlastodržačkim elitama, njihovom osposobljavanju da dođu do nivoa samostalnosti kreiranja politike. Međutim, ako se konstatuje sva tegobnost toga procesa i neophodnost stvaranja svih uslova, materijalnih, političkih, kulturnih, moralnih itd., koji omogućuju njegovo realizovanje, to ne znači da sve treba da ide kako ide i da se u postojećim dmštvenim uslovima ne može obezbedid brže iščezavanje tehnobirokratije, kvalitetnije odlučivanje i realizacija odluka odnosno viši stepen efikasnosti samoupravIjanja. Pri tome je od prvorazrednog značaja ko i na koji način donosi najvažnije odluke i koliko su oni koji su dužni da ih sprovedu zainteresovani za to. Ako je u donošenju najkmpnijih dmštvenih odluka zanemareno prisustvo najvažnijih nosilaca ostvarivanja socijalizma i ako odiuke sprovodi aparat koji je indiferentan prema njihovoj sudbini, onda mora doći do konstituisanja birokratko-tehnokratske moći i neefikasnosti, do nepremostivog jaza između političke proklamacije i prakse. Ali to ne mora da bude tako. Sastav najvažnijih dmštvenih organa može bi posve drugačiji iu njima mogu da budu zastupIjeni najsvesniji proizvođači, aparat kome je dužnost da sprovodi njihove odluke može da se dovede u političku zavisnost od tih tela i može da deli materijalnu sudbinu proizvođača. To znači da se već sada mogu isušiti neki glavni izvori birokratsko-tehnokratske moći. A to zavisi prvenstveno od revolucionarne angažovanosti vodećih političkih snaga u tom smem. SAMOUPRAVLJANJE I PODELA RADA Pod pretpostavkom da se uporedo sa političkim mogućnostima u procesu donošenja bitnih odluka od strane proizvođača stvaraju putevi za svestrano obrazovanje i kulturni razvoj čoveka, za neprestano uzdizanje nivoa znanja najširih masa

1695

U CEMTJ SU SNAGA I SLABOST SAMOUPRAVLJANJA