Jugoslovenski Rotar

Rotary na Jednostavnu formulu davši svoj vlastiti odgovor na pitanje: „Što ste doprineli Vi da se promakne opšte razumevanje, dobra volja i internacijonalno prijateljstvo?“

„Rotary, taj veliki duh služenja, u koga mi potpuno verujemo, ne sili nikoga da bi učestvovao u radu za nj. I ako se zauzimam srcem i dušom za rad za mladež, za rotarsku skupnost, za vodjenje poslova, za internacijonalna prijateljstva ı za sve ostalo što Je na rotarskom radu dobro i značajno — odlučno orklanjam onaj klub i onoga rotara koga treba na to jedva pozivati ili ga potaknuti na to osramoćenjem. Kako ја razumem Rotary, nikada se tim načinom ne može steći pravi rotarski duh služenja.

„Rotary znači probuditi u drugima zahtev za ta delovanja, potaknuti ih i osokoliti, da se posvete sasvim onome što im se najbolje čini, buditi u njima ziyahnu 1 oduSevljenu Zelju. Rotarski ideal sluZenja treba da pojedinca podraži ı da mu dade sile da to želi izvršiti, da pojedinca potakne da posveti svoj Život služenju svojemu sačoveku, radu za nj i radu za skupnost. Mi ne ćemo nikoga siliti da dade, ako ga to boli. Nasuprot mi hoćemo da ga do toga dovedemo da ga boli ako ništa ne daje, ništa ne čini, ako ne živi služeći svome sačoveku, njegovu radu i zajednici.“ (Konac.)

I–—C—cC: II cT:11—7.--C=<==-—-—7-------- o ___ ___ ___ _________ – – o0r:::o ole

KAKO SE TURCIN POTURCIO

Za vrijeme vlade paša u Sarajevu, dešavalo se da jenjičari ne bi primili plate po nekoliko mjeseci. Iako su njihove age neprestano tražile novac, prijetili ı kumili, bilo je sve uzalud.

Jednoga dana izbi na čaršiju Jedan seljak, hrišćanin, i poče obilaziti ćefenke tražeći harčluk — jer da hoće da se poturči. Jedan mu beg uzajmi konje, te seljak uzjaši ı podje čaršijom da traži novac za turčenje.

Onda je bio običaj da se onom ko hoće da pređe na Islam sakupi nešto novca medju pravovjernima, kako bi mogao bolje proslaviti prelaz s vjere na vjeru.

Tako onaj čovjek zađe po čaršiji ı skupi podosta novaca. Svijet, koji se natiskao za njim povede ga, najposlije, pred džamiju gdje će ga prevesti. Hodža, koji Je tu bio, ı koji je trebao da ga poturči, upita ga:

— Kako ti Je bilo doslen ime i koje ćeš sada uzeti?

— Muhamed sam bio, Muhamed i ostajem!

— Što, kopilane, medjer ti nisi hrišćanin?

— Jok vala, šućur Alahu, ja sam ti jenjičar.

— Pa šta bolan, ćeraš maskaru s poštenim svijetom, a hrsuze? A toliko pare namlati džabe?

— A šta da ti reknem: ako vako i dalje potraje, te mi jenjičare plate ne dobijemo, doći će, dina mi i sam sarajevski dizdaraga da se ovako poturči.

(Jakša Kušan, Sarajevo.)