Jugoslovenski Rotar

pogledu na Rotary. 99 2 sam ozbiljan. Držim, da uzrok radi kojega je Hugh htio, da mu to pričam leži u tome možda, što je on mislio, da vi trebate malo odmora, odnosno nešto što bi vas malko oživilo i t. d.

Stoga ću vam na čas ispričati, što mi se je dogodilo u Brisbanu. Brisbane nije baš mnogo južnije od ekvatora. Kad smo stigli tamo, bilo je veoma. vlažno i vruće. Doista osjećao sam se nevoljko. Nisam znao, da li ću moći govoriti onom velikom skupu Rotara iz svih gradova Sjeverne Australije.

Pošao sam na primanje kod oblasti grada, vrlo častan posao, i slušao sam govore ostalih, a i sam sam govorio. Zatim smo opet izašli na vlagu i vrućinu, pak mi se čini, da sam i izgledao nekako onako, kako sam se i osjećao, smalaksao i slaba zdravlja. Čuo sam članove komiteta, gdje nešto među sobem šapuću. Čini mi se, da su bili opazili, da nisam baš izgledao sposoban za teški podvig, na koji sam se spremao za moj prvi nastup u Australiji. Stoga je netko od njih rekao, da misli da bi bilo dobro, da me povedu po gradu, da mi pokažu znamenitosti, te da mi podignu duh do stepena, koji je nuždan za ovako svečanu zgodu. I tako me povedoše. Samo nisu bili na čistu, kuda da me vode. O tom su međusobno raspravljali. Konačno odlučiše, da me odvedu u krematorij. U Brisbanu imade divan krematorij. Ako tko od vas pode u Brisbane, ja mu savjetujem, da posjeti krematorij.

Oni nas odvedoše tamo i uložili su mnogo truda, pokazujući nam razne predmete. Nije bilo ni najmanje sitnice, koju nam nisu pokazali. Poveli su nas i predstavili glavnom kuharu. On nas odvede kroz kuhinjske prostorije. Pitali ga za neke tehničke stvari. Tako na primjer upitaše ga, koliko vremena, treba, dok se čovjek svari, a on zapita: »Debeo ili mršav?« A kada mu ovi rekoše »suhi«, on pogleda na me, — što ja ne bih bio rado — pak napokon kaže: »sati i pol«.

Nije trebalo sat i pol, da odatle pobježem, no ipak postignuta je svrha, radi koje sam tamo pošao. Pošao sam tamo, da se lišim nečesa, što me je tištilo, a kad sam izišao odatle, nisam se više mogao sjetiti, što je to bilo. Na mjesto prve nastupila je druga tjeskoba, koja me je mučila. Oblio me ledeni znoj i nije me ostavio cijelo poslije podne.

*K ODGOVORNOST POJEDINGA

Ed. R. Johnson, predsjednik Rotary International.

Današnji revni mislioci kažu, da su mnoge naše socijalne i ekonomske nevolje rezultat isto tako mnogih individua, koji su ostali isti, dok se je svijet mijenjao.

Ako se mi, kao Rotary, u glavnom slažemo sa ovom tvrdnjom, to u isto vrijeme moramo dozvoliti, da nam se otvara novo polje rada, na kojem će naša organizacija raditi — odnosno mora raditi — ako želimo ići usporedo sa svijetom, koji odmiče.

Današnje Rotarstvo — nemojmo zaboraviti — produkt je isto takvog prilagođivanja kroz ovih trideset važnih godina svog obstanka. Za one, koji nisu Rotari, najzapanjujući prizor našeg pokreta leži u tome,

10