Jugoslovenski Rotar

vaju za svoj rad dnevno 2 do 3 franka, a muškarci 4 do 5. Kao u industriji tako i u malim radionicama uloga žena je znatna. Kad se govori o ženama, tada pod tim treba razumijevati mlade djevojke. Ovdje dolazi u obzir posebni socijalni sistem, koji je nastao na Skrajnjem Istoku a koji se danas aplicira i na Zapadu, kao u Rusiji, a pogotovo u Čehoslovačkoj kod Bate.

Da uzmognemo bolje razumjeti načela ovog sistema, to valja početi već sa malim djetetom. Moralni odgoj počinje kod djeteta već sa pet godina. U toj dobi mali Japanac počinje polaziti školu. U Japanu imade samo 14% nepismenih. Biti pismen u Japanu znaéi poznavati barem 2.000 slova, koja su potrebna za čitanje i pisanje, dok naš alfabet ima u svemu 24 slova.

Ovi mladi Japanci kroz osam godina, dok traje njihova primarna obuka, putuju pod vodstvom svojih učitelja i na trošak zavoda svake godine cijelom zemljom. Ova se putovanja poduzimlju u proljeće i jesen, tako da stranac, putujuć Japanom, susreće u svakom mjestu čitave čete mladih ljudi, koji putuju, da upoznadu svoju zemlju. Suvišno je isticati, da je ovaj način odgoja u patriotskom duhu kud i kamo bolji, nego li onaj, koji se kod nas prakticira u zatvorenim prostorijama.

Kad dijete odraste — ovdje imam pred očima napose mlade djevojke — ostavlja srednju školu u dobi od 14 godina. Djevojka tada ulazi u radionu, gdje učitelja zamjenjuje gospodar ili poslovođa radione, vršeći onu moralnu i socijalnu funkciju, koju mu daje vlada.

Ove su mlade djevojke u tim radionama ili tvornicama zapravo zatočene, čineći posebni radnički svijet, te ne mogu bez dozvole izaći isto tako kao ni vojnici iz svojih kasarna.

U tim tvornicama one rade 10 do 11 sati dnevno. Osim toga obučava ih se 2 sata na dan, pripravljajuč ih, da postanu dobre supruge i izvrstne domaćice kasnije. Pol sata na dan imadu gimnastičke vježbe, koje su potrebne i radnicima, da uzmognu vježbati svoje mišice u svim smjerovima, a ne samo u jednom. Ove vježbe radnici vrše najvećim veseljem. Osim gimnastike podučava se radnice u odgoju djece, kuhanju, šivanju, glazbi i ukrašivanju cvijećem.

U 25. godini — bile udate ili ne — one odlaze iz tvornica. Obično se tada udavaju ili ako se ne udaju, vraćaju se svojim obiteljima, koje ih uzdržavaju na isti način, kako to biva u Italiji, gdje oni, koji su bez posla, uvijek nađu komad palente ili pašte.

Pita se, što posjeduju one, koje se udaju, osim spomenute naobrazbe ? U tvornicama dobivale su 3 fr. na dan, od toga plaćale su stan i hranu 80 cent. ili 1 fr. dnevno.

Ostaje im samo 2 fr. i od tog Silju obiéno 1 fr. svojim obiteljima i tako potpomazu uzdrzavati bar jedan dio svojih obitelji. Na koncu od čitave nadnice ostaje 1 fr. na njihovo raspolaganje, koje one meću na stranu. U vrijeme, kad ostavljaju posao, one obično prištede 1.000 do 1.500 fr., što odgovara obzirom na ekonomske prilike Japana 10.000 fr. u Francuskoj. Koliko imade francuskih radnica, koje posjeduju toliki miraz, kad se udavaju?

Kad se radnice udaju, one od toga novca kupe kućicu, koja, budući je od drva ili papira, stoji 1.000 fr., a i manje. Pokućstvo im ne treba,

16