Jugoslovenski Rotar

jer one ne sjede, već čepe. Prema tome japanska soba је зазта ргаzna i može se očistiti u vrlo kratko vrijeme. U noći postave madrac na nod, što se ne smije smatrati neurednošću i nečistoćom, jer se u japansku kuću ulazi bos. U sobi kao i u kući vlada savršena čistoća.

Što se pako tiče hrane, Japanci se obično hrane ribom, većinom osušenom, i rižom. Premda se nama ovaj način hranjenja čini preteškim, ipak smo se moja žena i ja odlučili, da kroz nekoliko dana uzimamo istu hranu. Jelo nas je stajalo poprječno 10 fr. dnevno, premda smo jeli u relativno luksuznim lokalima. Po ovome možemo zaključiti, kako je jeftin život u Japanu.

Dopusta ili ferija imade vrlo malo. U velikim tvornicama dopust iznaša tri nedjelje, a u manjim radionama tek 4 dana na godinu. Gospodar radione pozove obično sve svoje namještenike, da s njime provedu to vrijeme na izletu.

Prikazavši ovakov način života u Japanu, ne pomišljam ni jednog časa, da se to može aplicirati kod nas na zapadu, premda sam nešto sličnog vidio kod Bate u Čehoslovačkoj.

Krivo bi bilo iz toga zaključiti, da se japanski radnici i radnice smatraju nesretnima ili možda eksploatiranima. Poredimo li njihov rad sa onim naših otaca ili djedova, viditi ćemo da se oni ne razlikuju bitno, pa ipak su naši očevi i djedovi Zivili dobro, a mozda i sretnije, nego li mi.

U tome imamo i tražiti razlog jeftinoće u Japanu. Prelazeći preko toga dolazim do jednog vrlo aktuelnog pitanja, naime hoću da ispitam, koji su razlozi vodili Japance, da su zauzeli Mandžuko i nastoje, da zauzmu još jedan dobar dio Kine.

Ne smijemo zaboraviti, da se cijela ekonomija Japana bazira na budgetu sa 4 do 5 milijarda franaka, deficita godišnje — što je strašno, kad se usporedi sa budgetom u zapadnim zemljama — i ona se ne može uzdržati, ako Japan ne očuva svoju ekonomsku nezavisnost. Kad bi druge države zatvorile svoje granice japanskoj robi, Japan bi bio izgubljen. On je svjestan toga i zato traži klijentelu, na koju će se moći osloniti i koja neće ovisiti o volji zapadnih država.

Ovdje ću samo konstatirati jednu činjenicu.

God. 1931. Liga Naroda nije intervenirala u pitanju Mandžukoa. Poslije tog doista prvog uzmaka bijele rase nastala je kod Japanca jedna psihološka promjena. Do rusko-japanskog rata Japanci su se smatrali inferiornima bijeloj rasi; od tog rata do god. 1931. oni su se smatrali jednakima, a od god. 1931. unapred oni se smatraju superiornima. Sve naziranje kao i svi dogođaji, koje vidimo, da se odigravaju u toj zemlji, izviru iz tog psihološkog fenoma.

Treba da sudimo stvari nepristrano, ne upuštajuć se u to, da li je njihovo naziranje ispravno ili krivo. Ovo njihovo uvjerenje o superiornosti ima osnova, jer osim materijalnog i tehničkog progresa, oni imadu nešto, što jedva koji narod na zapadu imade, a to je: jedna solidna mistika. Ona može biti ovakva ili onakva, ali je solidna i pruža tom narodu snagu i jedinstvo, koje je čini jakom. Ovo je činjenica i s njom treba računati, ako hoćemo da razumijemo pitanje njegove kolonizacije. 17