Jugoslovenski Rotar

UTJECAJ ROTARSIVA NA IZGRADNJU ČOVJEKOVE LIČNOSTI

Vrlo poštovane gospođe i gospodo! Mile sestre i draga braćo! Dozvolite mi, da Vam pročitam moje zakazano predavanje:

Kad kritičnim okom prolistamo sve stranice historije ljudskog roda, kad promotrimo sve periode razvitka njegovog života i ispitamo sve one napore i želje, koje je čovjek u tim raznim stupnjevima svog razvitka uložio, dotično sproveo, te dalje kad pomno proučimo sve te razne plodove ljudskog: uma i veštine, pak kad dalje tu ljestvu čovjekovog razvitka pratimo sve do početka XIX ·veka i istu usporedimo sa daljnjim razvitkom od tada do danas, mi se u ovom zadnjem razdoblju ljudske historije postepeno i na svakom koraku susrećemo sa jednim neprekidno uzlazečim napretkom.

Pri ovom ispitivanju mi tu utvrđujemo, da je sav taj titanski zamah čovječjeg uma, volje i energije, koji je oličen u onim raznovrsnim intelektualnim i tehničkim pronalascima, bio upravljen jednim ciJjem da se sve čovječje sposobnosti, sve prirodne sile i sva prirodna dobra stave u isključivu službu čovjeka za njegov bolji, sretniji i udobniji život.

Ipak ako pri ovom posmatranju dublje uđemo u ispitivanje ne samo utjecaja, koje su ove tekovine imale na razvitak čovječje ličnosti već i koristi, koje su mu one neposredno donele mi ćemo nakon pomne analize morati da zaključimo, da i ako je faktično taj grandiozni kulturni napredak osobito ovih zadnjih decenija njemu s jedne strane i doneo neizmerne koristi, da mu on ipak nije u potpunosti doneo ono unutrašnje zadovoljenje, koje je on od njih mogao očekivati.

Čovječanstvo je neosporno postepeno i stalno kročilo silnim koracima napred pokazujući na svakom koraku svog razvitka jedan sveopći napredak, ali ipak čovjek pojedinac u sredini svih ovih blagodati i pri svemu tome ostao je i dalje u unutrašnjosti ne samo nezadovoljan, već baš usled tog postignutog kolosalnog napretka još i nezadovoljniji. Čovjek se je naime pri svemu ovome osjećao još uvijek duševno osamljen, on je ostao još uvek u svom kretanju nestalan i nesiguran, u Ophođenju sa svojim bližnjim još uvek egoističan i nepoverljiv. Razlog je pak svemu tome bio taj, što sve tekovine ne samo što nijesu и сеlosti došle u posjed sviju i što nijesu odjednom postale njihova isključiva svojina, već samo čovječanstva, dotično nekolicine, već, što ti poJjedinci mesto da ih na osnovu etičkih principa. šire i razvijaju u korist čitavog ljudskog roda, ti pojedinci počeli su da ih izrabljuju isključivo u svoje egoističke svrhe, dotično da ih krivo primenjuju, pak je naravno, da one nijesu mogle svima pak ni njihovim samim posjednicima doneti ono zadovoljstvo, koje su one pretskazivale.

Razlog je pak bio i u tome što začetnici dotično sprovoditelji svih tih tekovina pre njihove primene nijesu išli da ispituju u prvom redu dejstvo, koje će one imati na pojedinca, koji je faktično srž ljudskog društva i nijesu tražili onu moralnu vezu, koje će te tekovine imati da ih s njime spoje.

32