Jugoslovenski Rotar

Te tekovine napretka dakle nikako same po sebi nijesu bile u stanju, da čovjeku reše onu zagonetku harmonije, koju je on 5 druge strane nastojao pronaći između njih, sebe i svojega bližnjega, a još manje pak da mu donesu traženo zadovoljenje.

Materijalna i intelektualna dobra bila su sva tu, ali on nije mogao da pronađe onu silu, koja bi mu pomogla da ga dovede do spoznaje, da je za njihovu primenu potrebito čovjeka sa čovjekom duševno približiti i ubediti da se oni moraju, u svoju vlastitu korist, bliže upoznati i tesnije za njihovu međusobnu saradnju vezati.

Dok su se dakle pojedinci na svim poljima ljudskog djelovanja s jedne strane svom snagom svoga uma i veštine i svim mogućim pronalascima i otkrićima zalagali da čovjeku stvore bolje uslove njegovog bitisanja, dotle se je s druge strane propuštala unutrašnja obrada samog čovjeka koja bi jedina bila u stanju da mu probudi svest i važnost, njega kao pojedinca i da mu preko zdravog razuma ukaže postupak i stav, koji bi on imao pametno da prama svim tim tekovinama napretka zauzme kako bi iste mogle biti od koristi njemu i njegovoj okolini. Nije se išlo dakle da pažljivo ispita čovjekov duh, da se istraže njegove unutrašnje osobine, sastav i funkcionisanje njegove duše i duha, njihov međusobni odnos, da se izmere i ocene unutrašnji čovekovi odražaji prama vanjskom svetu, da se analiziraju zakoni njegovog bivstva, pak razjasnivši mu važnost samospoznaje pojedinaca, da se pronađu dodirne točke sa njegovim bližnjim i da mu se pokaže osnova na kojoj se može izgraditi njegov ispravan i logični opstanak u ljudskom društvu.

Najmanje se je dakle obradilo ovo najvažnije polje čovjekovog 21vota, išlo se je svim mogućim putevima, da mu se život učini lagodnijim, ali uvek samo okolo njega, a zanemario se je centar i baš izgradnja čovjekove ličnosti t. j. onaj duh u njoj iz kojega jedino može da ključa pravi život i koji je jedino u stanju da iz tog centralnog položaja sve one tekovine ljudskog uma dovede na svoje mesto, da im točno opredijeli njihov položaj i označi djelokrug njihovog djelovanja.

Baš jer se je išlo suprotnim putem i nije se pri stvaranju kulturnih tekovina pošlo iz centruma, ove tekovine, koje su samo preko uma dobile svoj oblik, a onu duhovnu sadržinu one su faktično baš usled pomanjkanja tih duhovnih osobina u ljudskom društvu među njegovim članovima donele one perturbacije, kojima smo mi svi danas Živi svjedoci. Tekovine naime kojima se danas mi divimo mogu da dobiju svoju pravu formu, željeni uspjeh i dejstvo jedino ako prođu kroz prizmu čovječjeg duha, jer je samo duh u stanju da autoritativno u našem životu diktira ona načela, koja nas imaju voditi u našem djelovanju, samo je on u mogućnosti da vodi računa o čovjeku kao pojedincu i čovjeku kao članu ljudskog društva, samo je on u stanju da to diferencira i on je jedina garancija, da čovjek te tekovine neće moći, da iskoristi isključivo u svoje egoističke svrhe, da on neće dirati interese svoga bližnjega, jer će on morati da uvidi, da ako su sve te tekovine stvorene za dobro čovjeka i cjeline, da one nikako ne mogu da budu u suprotnosti sa načelima, koja je čovjek postavio sebi u zadatak za regulisanje ispravnih odnosa u ljudskom društvu. Reasimirajući dakle sve ovo mi utvrđujemo, da ako doista želimo da sve

35