Jugoslovenski Rotar

zakonodavstva, koji je u pojedinim državama doduše različit po obimu i sadržaju ali posvuda sa čvrstom tendecom u pravcu proširenja i usavršavanja.

Sve što su državne vlasti uradile u vidu koncesije socijalnim zahtevima ipak nije moglo, da smiri i izgladi antipodične poglede i suprotna shvatanja dvaju različitih zavađenih ekstrema skrajnog individualizma i više ili manje akcentuiranog kolektivizma, od pitomog početka socialističkog pokreta do komunizma ili potupnog državnog kapitalizma.

Lozinka je ostala na jednoj i drugoj strani borba do konačne pobede.

Između tih ekstrema nikla je međutim ideja i razvila se u pokret, koji ima za cilj da stvori potpuno drugim putem novi društveni poredak. To je zadrugarstvo. Zadružni pokret se naslanja na etična i moralna načela, koja se nalaze u psihi svakog čoveka. Svakome je sveta njegova rodna gruda, njegovo ognjište, njegovi roditelji, njegova deca, vera, jezik i običaji.

Zadrugarstvo hoće, da sve te etičke vrednote štiti, obrani i razvija, da bi time otklonilo sve štetne posledice skrajnog bezobzirnog individualizma kao i bezduSnog kolektivizma.

Zadrugarstvo priznaje neograničenu privatnu svojinu kao i ličnu slobodu te se u tome poklapa sa temeljnim principima individualisti¢kog kapitalizma. — Ono organizuje svoje slobodne članove da ih zaštiti od zlih posledica pomenutih ekstremnih shvatanja života. Zadrugarstvo nije ofenzivno nego čisto defenzivno, ono ne vodi borbu nego odbranu, ne ruši, nego gradi i to branu protiv bezizlaznim i apsurdnim ekstremima individualizma i kolektivizma. U zadrugarstvu nema diktature ni odozgo ni odozdo. Temelj zadrugarstva je slobodan čovek. Svakomu je slobodno da pristupi zadruzi te može i istupiti kada hoće.

Zadrugarstvo nikoga ne napada — nego želi mirno da radi, njegova je jedina zadaća, da postignu zadrugari kod prodaje kao i kod nabavke one cene, do kojih imaju pravo i to pomoću svojih organizacija, a koje se cene u neorganizovanom stanju osetljivo snizuju odnosno povisuju a njihovu štetu a u korist raznih posrednika. Nije mržnja do drugih staleža, koja druži zadrugare, nego težnja, da im plod njihovog rada ostane koliko moguće nedotaknjen. Niko ne može poricati, da je to osnovno načelo samoodbrane, koje bazira na sasvim moralnim temeljima.

Zadrugarstvo vidi preduslov privrednog napretka u ličnoj slobodi, u vaspitanju pojedinaca i širokih masa i to ne silom nego ubeđenjem u tom pravcu, da je organizovani slobodni kolektivizam pravi put, koji vodi k ozdravljenju prilika zaraženih od ekstremističkih bolesti ostalih društvenih poredaka. Ko nije baš u poslednjim godinama osećao nedostatke čisto kapitalističkog individualizma? Zar se nije već govorilo o sutonu tog društvenog poretka? A nismo valjda videli sve nedostatke skrajnog državnog kapitalizma, koji mora čak da se do gotove granice vraća, istim putem, kojeg je prije porušio jer je uvideo, da je ušao u ćorsokak?

Nema napretka bez morala, bez duševnog individualizma, bez etike i ljubavi. Te vrednote treba bezuslovno štititi, a na njima podići zgradu bolje budućnosti.

Zadrugarstvo ne samo da stoji na stanovištu slobodne privatne svojine, nego hoće da svojom organizacijom svojim članovima pomogne

38