Jugoslovenski Rotar
Jugoslovensko Rotarstvo, kao što se zna, datira od dana osnivanja kluba Beograd, t. j. od 15 oktobra god. 1928. Naš 77 distrikt, funkcionira od god. 1932/33. Mi imamo sada 24 kluba, dok su u osnivanju klubovi u Nišu, Starom Bečeju i V. Kikindi. Bez lažnog stida možemo biti u glavnome zadovoljni do sada postignutim rezultatima.
Bratski klubovi Poljske, njih osam na broju, nedavno su ujedinjeni u novi , 85 distrikt. Na žalost, između poljskih i naših klubova zbog veće udaljenosti i velikih troškova puta, nije došlo do jedne prisnije saradnje, koja je potrebna i na kojoj treba poraditi.
Najzad, Bugarska za sada ima svega dva kluba — Sofiju i Varnu, — ali koliko možemo suditi po sofijskom biltenu, i inače, klub Sofija je neobično aktivan i mnogošta, što se u njemu zbiva, veoma je zanimljivo.
Saradnja svih slovenskih klubova nameće se sama po sebi još u većoj meri, nego prirodna i neophodna saradnja uopšte svih Rotary Klubova u svetu, jer, uz čovečanske i opšte-rotarske internacionalne dužnosti, mi imamo i specijalne dužnosti i interese slovenske. Za nas, čini mi se, između dužnosti prema Domovini, odnosno Državi, i dužnosti prema čovečanstvu i međunarodnoj zajednici leži još jedna grupa dužnosti, a to je prema Slovenstvu, tim pre što između pojedinih slovenskih država, naroda i plemena, ponekad i u okviru jedne te iste države, nije na žalost sve u redu ... Neću da insistiram na pojedinačnim primerima, ali mislim da Rotarstvo, kao pokret služenja u prvom redu MIRU, i kao zajednica ljudi dobre volje mora, a i može da korisno posluži ublažavanju, a onda i konačnom otstranjivanju postojećih oprečnosti na dobro Domovine, Slovenstva i Čovečanstva. Neka mi ipak bude dzvoljeno, da spomenem jednu tačku, koju sada smatram kao možda najbolniju, a to je izvesnu nesređenost odnosa bratskih republika Čehoslovačke i Poljske. Možda u tom sređivanju, u kojem bi eventuelno neku posredničku ulogu mogla da odigra Jugoslavija, rotarski pokret bi, mislimo, mogao da doprinese svoj obol dobre volje i bratskih osećanja... Ali iznad svih tih, svakako važnih, ali ipak ne večitih, životnih problema, stoji duh Rotarstva, a to je duh čiste i uzvišene humanosti, koja sada opet, na žalost, donekle je potisnuta izvesnim spoljnopolitičkim događajima, kao i ponekim unutarnjim strujama u mnogim zemljama, ali koja ostaje i dalje ideal Čovečanstva, a i smisao našeg pokreta.
I ovaj ideal humanosti, međunarodnog, međuklasnog, prosto međuljudskog: (ako mi bude dozvoljeno da upotrebim ovu malo neobičnu reč) bratstva i prijateljstva je ideja-vodilja Slovenstva. Najkarakterističnija crta slovenskog duha, slovenskih društvenih običaja i mentaliteta je gostoljublje, a to je i jedna od neophodnih osobina Rotarstva kao pokreta i pojedinih rotara kao ljudi.
Druga, mnogo značajnija crta slovenskog mentaliteta to je humanost u najsirijem smislu, tendencija vaseljenskog bratstva, tendencija pravde u različitim njenim aspektima, tolerancija i težnja ka demokratiji. Pa sve je ovo predviđeno u Rotarstvu, sve ovo čini sastavni deo i rotarskog programa i rotarskog mentaliteta.
82